Sretna vam nova 2024. godina! Krećemo od početka, sve loše ostavljamo za sobom u nadi da će biti bolje, da nećemo ponavljati greške, da ćemo biti mudriji, pametniji…
Godina poput ove prava je rijetkost. To je ona godina u kojoj su izbori, pa političari, koji uglavnom ne mare previše za građane (čast iznimkama), odjednom silaze među narod, pozdravljaju, rukuju se, smješkaju, sa zanimanjem slušaju što netko iz puka ima za reći, odgovaraju na naša pitanja… A ovoj godini to će se ponoviti čak tri puta.
Zato će ova 2024. biti trostruko stresnija za političare od obične izborne godine. Na birališta ćemo izaći tri puta. Birat ćemo europarlamentarce, saborske zastupnike i na kraju predsjednicu ili predsjednika.
Nije, doduše, jasno kojim će se redosljedom izbori i odvijati, odnosno hoćemo li prvo birati europarlamentarce ili domaće zastupnike. Jedino je izvjesno da će se pri kraju ove godine održati (barem) prvi krug predjsedničkih izbora.
I dok su tzv. europski izbori za nas zapravo nebitni (iako će nas političari uvjeravati da se naša sudbina kroji u EU-u), bitni su za tu šačicu odabranih koji će krenuti put Bruxsellesa i tamo uživati pet godina s bruto plaćom od oko 9000 eura na mjesec, plus mjesečnim džeparcem od više od 300 eura, više od 20.000 eura za troškove i plaće asistenata koje će zaposliti u svom uredu i još nizom povlastica.
Nama oni neće, kao ni do sada, podnositi račune, na neke ćemo zaboraviti da smo ih izabrali, neki nam se neće ni reda-radi zahvaliti čestitajući nam Božić, Novu godinu ili nešto treće. No i na tim izborima možemo pokazati političkoj kasti u Hrvatskoj što mislimo i kome ćemo dati povjerenje, pa neka nakon tih izbora analiziraju i filozofiraju zašto nismo izabrali drugačije.
Parlamentarni izbori ključni su za naš život sljedeće četiri godine. Moramo biti svjesni da je upravo u tijeku najveća kupovina glasača koju smo vidjeli od uspostave samostalne hrvatske države. Nije to ništa čudno, tako su postupale sve vlade na kraju svog mandata (i HDZ-ove i SDP-ove) nastojeći ušićariti još četiri godine. HDZ-ovci su u tim igrama bili puno uspješniji budući SDP-ovci još nisu dobili priliku da spoje dva mandata u Banskim dvorima.
Andrej Plenković to zna, pa je Djeda Mraza počeo glumiti još od jeseni i, gotovo je sigurno, neće stati do parlamentarnih izbora. Nema Plenković previše izbora i mora nastaviti s darivanjem svih jer je to jedini način na koji možda može poništiti korupcijske afere povezane sa svojim stranačkim kolegama koje doslovce izlaze u javnost gotovo svakog tjedna.
Hoće li mu ta taktika biti dovoljna, teško je reći. Njegov adut je i oporba koja odavno nije izgledala ovako bezidejna, siva i neprimjetna. Hoće li se oporbenjaci reorganizirati i postati učinkovitiji, također je teško reći.
Upravo zato je na nama glasačima velika odgovornost. Moramo dobro procijeniti kome ćemo dati vlast u ruke budući nakon meda i mlijeka, koji trenutačno teku u potocima, slijedi otrežnjenje i suočavanje sa stvarnom situacijom i problemima koji nisu nestali – i to odmah nakon parlamentarnih izbora.
A tu su i predsjednički izbori na kojima biramo osobu koja formalno nema previše ovlasti, ali može biti korektiv državnoj izvršnoj vlasti. Hoćemo li ponovno dati povjerenje Zoranu Milanoviću koji je, osim sustavnih kritika na račun Vlade, imao čitav niz dvojbenih procjena oko rata u Ukrajini, naklonosti Putinovoj Rusiji, prijateljstva s čelnikom bosanskih Srba Miloradom Dodikom, i sve to često začinjeno s uličnim, povremeno i prostačkim jezikom? Ili će se pojaviti netko drugi tko će dobiti naše glasove?
I to je teško reći, ali odgovornost je, ponovno, na nama. Jer ne kaže se uzalud da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Tako su i oni koji danas stoluju u Banskim dvorima, na Pantovčaku ili se hlade u Bruxellesu – slika nas samih.
Sjetimo se toga i izađimo na izbore jer apstinencija od zaokruživanja na glasačkim listićima nije najmudrije rješenje. A mi ove godine moramo biti mudri. Moramo birati pametno. I to tri puta.
A političari? Neka se znoje i čekaju izborne rezultate. Jer poslije toga će se sve vratiti na staro…
Sretna nam ova superizborna godina.
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
Discussion about this post