U zadnjih se nekoliko godina moj fokus okrenuo prema “unutra”. Ne mogu reći da je uzrok tome bila samo jedna stvar ili događaj.
Sve je počelo 2017. odlaskom na prvi trening kod Tony Robbinsa u London.
Treći dan seminara prolazili smo kroz proces suočavanja sa svojim najdubljim strahovima. I danas se mogu do u detalja prisjetiti emocija koje sam proživio u tih sat vremena među 14.000 polaznika u ogromnoj dvorani “Excel” konferencijskog centra.
Tu se dogodio prvi “proboj”.
“Proboj” je trenutak u kojem nemoguće postane moguće, a mi napravimo onaj ključni korak naprijed.
Taj je korak bio odluka da krenem na putovanje u kojem ću 3 godine putovati po svijetu i uz podršku nepoznatih ljudi u sigurnom okruženju treninga za osobni razvoj, otkrivati sloj po sloj samog sebe.
No ključni je trenutak bila knjiga “Oslobođena duša”, koja mi je osvjestila ono što me cijeli život držalo zarobljenim – moj unutrašnji dijalog. Onaj unutrašnji glas koji nikad ne prestaje govoriti, sumnjati, odustajati, omalovažavati, umanjivati, odbacivati i sabotirati vlastitog sebe.
Posljedica “slušanja” tog unutrašnjeg glasa, bila je izgradnja mog temeljnog uvjerenje da “nisam dovoljno dobar” – s čim se i danas svakodnevno suočavam, ali na bitno drukčiji i za mene bolji način.
Prestao sam bježati od “sebe” i počeo sam proučavati svaku informaciju koja bi mi pomogla da shvatim zašto, kako i kada nastaje taj unutrašnji “narativ”. Počeo sam otkrivati ustvari samog sebe.
Postoji puno načina kako to možemo napraviti, ali najdirektnij je da se dovedemo do ruba izdržljivosti, jer tada počinje popuštati pritisak vlastitog ega, ako imamo podršku i snagu ostati u tom procesu i izdržati do kraja.
Na isti način su koncipirani i seminari Tonyja Robbinsa, gdje ste sustavno i svjesno dovedeni na rub fizičkih i psihičkih mogućnosti, a sve kako bi se “razlomio” uzorak ponašanja i uvjerenje koje vas drži na mjestu, te kako bi uz pomoć grupe i trenera izgradili novo uvjerenje koje će podržavati vaš život, umesto da ga sabotira.
I tih razloga sam se odlučio upustiti u tzv. “4x4x48” izazov, u kojem svaka 4 sata moram krenuti na istrčavanje udaljenosti od 4 milje i tako 48 sati bez prestanka.
Svjesno sam se upustio u aktivnost koja direktno vodi u neispavanost, fizičku iscrpljenost i mentalnu borbu sa “unutrašnjim” glasom, kako bi se suočio sa vlastitim demonima.
U takvom procesu je lakše izdržati do kraja ako imate jak emotivan razlog zbog kojeg ste ušli u sve to. Moj su emotivan razlog postala djeca s invaliditetom koja su štićenici judo kluba “Fuji”.
Na zadnji dan prošle godine objavio sam na društvenim mrežama da 13.1.2023. krećem u spomenuti izazov s ciljem da prikupim dovoljna financijska sredstva za judo klub djece s invaliditetom “Fuji” iz Velike Gorice.
Kad su počele pristizati donacije i riječi podrške, shvatio sam da neću biti sam za vrijeme trčanja – na što sam svima naknadno “najavio” da ću se izolirati kako bih mogao biti fokusiran na istrčavanje dionica, koje kroz izazov postaju sve teže i teže.
Mislio sam da ću ako zaronim u sebe imati više snage da proguram kroz teške trenutke koji su me nedvojbeno čekali.
Na prvoj su se etapi uz mojih par prijatelja pojavili i potpuno nepoznati ljudi, koji su došli istrčati prve 4 milje sa mnom. Krenuli smo na vrijeme i laganim tempom istrčali prvu dionicu, razgovarajući među sobom o svemu što nam se našlo u tom trenutku na pameti.
Kad su se na sljedećoj etapi pojavili novi ljudi, shvatio sam da ni jednu dionicu izazova neću istrčati sam. Nije bilo potrebe da se izoliram.
Svi zajedno smo stvorili sigurno okruženje u kojem smo mogli biti ranjivi i dopustiti da nesvjesno djelujemo jedni na druge, posvećeni cilju koji je bio veći od svih nas – pomoć djeci s invaliditetom.
Svatko tko je istrčao makar i jednu dionicu, više nije bio ista osoba.
U središtu mog izazova skrivala se transformacija – na dva dana smo promijenili sebe, okolinu i ljude oko sebe, te grad u kojem živimo.
Svakim novim prijeđenim kilometrom izazova efekti te transformacije bili su sve veći – na startu svake dionice se počelo pojavljivati sve više ljudi.
Cijelo to vrijeme sam osluškivao svoj unutršanji glas i čekao kad će krenuti u “napad” i početi me uvjeravati da treba odustati, da sam prestar za sve to, da ću si nanijeti trajnu štetu zdravlju, da to nikog ne interesira, da neću skupiti dovoljno novca za djecu, …
Ali, to se nije dogodilo. Nije bilo lako izdržati, ali pripremljeni um spremno dočekuje patnju.
Negativni unutrašnji narativ se nije pokrenuo, jer smo bili dijelom nečeg što je veće od nas samih. Bio je dovoljan pogled na trkače pored mene i na djecu u kolicima koja su nam se pridružila na dvije dionice, da u trenutku spoznamo da smo na pravom mjestu.
Životna lekcija ovog izazova je da je pravo putovanje ono prema unutra. Ako na tom putovanju stvorimo sigurnu okolinu u kojoj možemo biti ranjivi, onda možemo transformirati i sebe i druge oko nas.
Ako smo pri tom dijelom nečeg što je veće od nas, onda će nas i onaj unutrašnji glas u tome podržati, jer će u trenutku shvatiti da radimo pravu stvar i da smo upravo tamo gdje trebamo biti.
Stoga postavljajte pred sebe izazove, okružite se pravim ljudima i pronađite razlog i svrhu koja će biti veća od vas samih. Biti ćete na pravom mjestu.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 124. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post