Svakom od nas se događaju dobri i oni malo manje dobri dani.
Kad imamo dobre dane, onda sva svjetla na našim semaforima života gore zeleno.
No, problem je kad na semaforu gori crveno, a mi se osjećamo poput glavnog lika u legendarnom filmu “Groundhog day”, kojem se isti dan ponavlja u beskonačnoj petlji.
Ružni osjećaj bespomoćnosti i grča u želucu koji nas dočeka kad se ustanemo nakon neprospavane noći, skupljajući zadnje atome snage da odemo na posao, znajući da će nas tamo dočekati još jedan dan beskonačnih sastanaka, obaveza i problema koji će se iznova rađati.
Što smo više na ljestvici u industriji prodaje znanja kojom se i sam bavim, gdje se od nas traži da iz dana u dan rješavamo kompleksne situacije, to smo više izloženi osjećaju bespomoćnosti i ulaska u začarani krug iz kojeg se često izlaz ne nazire tjednima, a ponekad i mjesecima.
To može ostaviti trajne posljedice na naše psihičko i fizičko zdravlje. I najjači među nama izgore, a da ni ne znaju što im se ustvari dogodilo.
Na prvi nam se pogled može učiniti da je glavni uzrok problema sve veći pritisak na našu psihu. Ovaj “mentalni” prisitak stvaraju neodgovorena pitanja i nedovršeni zadaci, koje naš um grčevito pokušava zapamtiti u gomili obaveza, dok se borimo zadržati krhku ravnotežu privatnog i poslovnog.
No stvarni je problem u tome što naš um nije dizajniran da skladišti i dohvaća ogromne količine informacija.
Ako me pitate što sam radio u ponedjeljak prije dva tjedna, teško da ću vam točno moći nabrojati više od 3 ili četiri stvari.
Ali, ako mi pokažete moj kalendar od ovog tjedna, u svega nekoliko trenutaka uočiti ću “uzorke” poput broja i rasporeda sastanaka u tom tjednu.
Stvarni je problem u tome što je naš um stvoren da stvara nove ideje i rješenja problema, temeljem uočenih uzoraka u našoj okolini i u temi na koju smo trenutno fokusirani.
Um je briljantan u prepoznavanju, ali je prosječan ili loš u dohvaćanju pohranjenih obaveza i informacija.
Svaki nedovršeni zadatak i nepotpuna ili nepovezana informacija je za naš um poput neispunjenog dogovora.
Našim kontinuiranim pokušajima da zapamtimo sve naše nedovršene obaveze, povećavamo pritisak na vlastiti um jer raste broj dogovora koje nismo ispunili – a time smanjujemo njegovu sposobnost rješavanja problema.
Nedovršeni zadaci korak po korak počnu zauzimati sve veći mentalni prostor i smanjuju nam fokus – naš najvažniji životni resurs.
Najveći je paradoks da rješavanje zadataka ne smanjuje prisitak na našu psihu.
Ovakvim pristupom doslovno guramo sami sebe u “beskonačni” dan. Guramo sebe u stres kojem se na nazire kraj.
Ono što smanjuje mentalni pritisak je postojanje plana za koji vjerujemo da će nas pomaknuti korak prema naprijed.
Ključna je naša odluka i znanje o sljedećem koraku koji ćemo poduzeti. Jedino će to smanjiti pritisak zbog kojeg se na semaforu života prvo upali žuto, a onda i crveno.
Ali to nije dovoljno. Potrebno je pronaći jednostavan i učinkovit način na koji ćemo sve obaveze zapisati na jedno mjesto i prestati ih držati u glavi.
A za to je potrebna disciplina.
I tu dolazimo do sljedećeg paradoksa – put prema slobodi je disciplina.
Ako budemo u stanju zapisivati sve obaveze i informacije kojima opterećujemo svoje mentalne kapacitete i ako ćemo dosljedno odlučivati što poduzeti ili ne poduzeti sa svakom od tih obaveza i informacija, na našem će se semaforu nakon crvenog prvo upaliti žuto, a onda konačno i zeleno svijetlo.
Ili kako je to puno lijepše rekao američki predsjednik Dwight Eisenhower: “Planovi su beskorisni, ali planiranje je neprocijenjivo.”
Ako se budete počeli pitati samo jedno pitanje – “Koji je sljedeći korak?”, početi ćete koristiti svoj um za ono što je i stvoren – za stvaranje.
To je onaj božanski dio nas za koji smo rođeni.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 117. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post