Provodim dosta vremena u autu. Svaki dan u prosjeku oko dva sata.
Svakih tjedan dva odem i na neki duži put, kao što me na primjer čeka sutra kad ću cijeli dan provesti u autu.
Kad bi promatrali moj stil vožnje, primetili bi da se dosta oslanjam na sustave sigurnosti koji su ugrađeni u moj auto, a koji održavaju potrebnu udaljenost između auta ispred mene i upozoravaju me na vrijeme na sve promjene u brzini kretanja.
Također bi ustanovili da na autoputu uvijek koristim tempomat i da se vozim u okviru ograničenja.
Na prvi pogled izgleda prilično dosadno.
No, kao i kod svih stvari u životu, sve ovisi o značenju koje dajemo u onom što radimo i što nam se događa.
U mom primjeru moj je auto u stvari moja biblioteka koja ima svrhu puniti moj mentalni prostor kvalitetnim sadržajem.
Kao što će auto ići brže, dalje i jače ako u njega sipate vrhunsko gorivo, tako će i naš um bolje funkcionirati ako u njega stavljamo kvalitetan sadržaj.
U mojoj aplikaciji za audio knjige imam preko 100 knjiga koje sam preslušao i iznova preslušavam. Moja se kolekcija knjiga kontinuirano povećava iz mjeseca u mjesec.
Prosječna audio knjiga traje između 6 i 9 sati. U mom svijetu to znači da svaki tjedan preslušam barem jednu knjigu.
Kad mi u razgovoru netko spomene dobru knjigu ili netko od autora knjige koju slušam preporuči novi naslov, uglavnom odmah “skinem” knjigu u svoju mobilnu biblioteku.
Ako mi se knjiga nakon što je preslušam zaista svidi, onda naručim papirnato izdanje te iste knjige i pročitam je ponovo, ali ovaj puta radim bilješke po knjizi.
Istraživanja potvrđuju da nakon dva tjedna zapamtimo 10% onog što pročitamo i 20% ono što čujemo. Ali ako učitanje uključimo i aktivno pravljenje bilješki, taj se postotak dramatično povećava u našu korist. Bilješke su stoga zakon za integraciju novog znanja.
Zapamtite, svi natprosječno uspješni ljudi čitaju – barem oni koji su meni uzor poput Warrena Buffetta ili Keitha Cunninghama ili Bill Gatesa i sl.
To je ključni razlog zašto sam pretvorio svoj auto u pokretnu učionicu. I veselim se putu koje me sutra čeka, jer ću pročitati jednu cijelu knjigu u samo jednom danu.
Naravno da ne mogu biti koncentriran na sadržaj kao kad čitam knjigu, ali moje je osobno iskustvo da kod ponovnog preslušavanja dolazi do povezivanja dijelova sadržaja koji mi je ranije možda promakao.
Tako sam jučer po ne znam koji put preslušavao odličnu knjigu “Get things done”, u kojoj autor pojašnjava ključne principe organizacije vlastitog vremena i obaveza.
Jedno od načela kojim se autor vodi je da za svaki zadatak definiramo koji je sljedeći korak. Najbitnije je da taj sljedeći korak bude nešto što moramo fizički napraviti kako bi taj zadatak riješili.
Ovo toliko bitno načelo mi je “promaklo” u mojim ranijim preslušavanjima – ali samo je ta jedna rečenica dovoljna da mi promijeni cjelokupni način kako se odnosim prema svojim obavezama.
Znam točno i trenutak i mjesto na kojem sam se nalazio kad mi se u vožnji dogodio taj klik u glavi.
Znam da će različiti ljudi imati različito mišljenje o mom pristupu vožnji – u svojim člancima iznosim svoja iskustva i ne namećem svoje mišljenje kao obvezujuće.
Moj auto za mene nije samo prevozno sredstvo.
Moj je auto za mene moja biblioteka i moja pokretna učionica koja mi pruža priliku nove spoznaje sa svakim pređenim kilometrom.
Kako vi brinete o sadržaju koji unosite u svoj mentalni prostor?
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 115. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post