U Turopolju se od pamtivijeka s posebnim štovanjem slavi sveti Juraj, zaštitnik kraja prije nego što je tu ulogu krajem 16. stoljeća preuzela sveta Lucija. I nakon toga, sveti Juraj ostao je duboko utkan u identitet Turopolja. Njegovo ime nosile su crkve i kapele, a njegov lik i danas se može vidjeti na zastavi turopoljskog banderija.
Ovaj tjedan proslave Jurjeva i tradicionalno paljenje krijesa organizirano je u goričkim prigradskim naseljima. Središnja proslava bit će u Parku Franje Tuđmana u nedjelju, 26. travnja, uz prikaz jurjevskih običaja, paljenje krijesa, nastupe kulturno-umjetničkih društava i jurjevske napjeve. Grad će ponovno oživjeti tradiciju koja spaja suvremeni život i baštinu naših predaka, najavili su iz Turističke zajednice Velike Gorice.
Jurjevo, koje se obilježava 23. travnja, smatralo se pravim početkom proljeća i nove gospodarske godine. Taj dan blago je prvi put nakon zime izlazilo na pašu. Stoka se ukrašavala vijencima od mladog granja i lišća, a pri povratku na imanje prolazila je kroz uski ulaz – lesu – preskačući mali oganj. Time se, prema vjerovanju, blago štitilo i „čistilo“ od zla, uroka i bolesti. Vijenac bi se potom bacao na krov štale kao dodatna zaštita.
Krijesovi su imali posebno značenje. Oko njih se okupljalo selo, a najhrabriji su ih preskakali kako bi se, poput blaga, zaštitili od nesreće i zla. Vatra je simbolizirala obnovu, snagu i novi početak.
Poseban dio jurjevskih običaja bili su ophodi jurjaša i jurjašica. Mladi i djeca obilazili su kuće, pjevali jurjevske pjesme i darivali domaćine zelenim grančicama. Jedan od mladića, prekriven mladim lišćem, predstavljao je Zelenog Juru – simbol dolaska proljeća i plodnosti. Domaćini su ih darivali jajima, mesom, kolačima ili novcem, a pjesma „Došel je, došel, zeleni Juraj“ i danas je prepoznatljiv dio ovog običaja.
U podrijetlu jurjevskih ophoda krije se i staroslavenski motiv dolaska Jarila, boga plodnosti i vegetacije, koji svake godine vraća život prirodi.
