Legenda glazbene scene, eurovizijska zvijezda, rekorder po broju prodaje jedne ploče na ovim prostorima – Daniel Popović gostovao je u Special Happy Show.
Pjesmom “Džuli” davne 1983. osvojio je četvrto mjesto na Euroviziji. U München, zbog tada gotovo anonimnog pjevača iz Crne Gore, nisu otišli favoriti bivše države Mišo Kovač i Lepa Brena koja je Popoviću zbog pobjede ”servirala osvetu”.
Slušateljima Happy FM-a otkrio je da se zbog toga nauživao straha, ali i tko je Džuli iz bezvremenskog hita koji je preveden na nekoliko stranih jezika i na kojem je zaradio više od milijun tadašnjih njemačkih maraka.
Eurovizijska zvijezda, apsolutni rekorder po broju prodaje jedne ploče na ovim prostorima otkrio je kako mu je želja ponovno nastupiti na Eurosongu koji mu je obilježio karijeru.
– Nisam očekivao niti planirao uspjeh s pjesmom, sve se u mom životu događalo spontano, i nikada nisam sanjao karijeru, a uvijek mi se dopadala povezanost s publikom. Moja osobna iskaznica je prepoznavanje po pjesmi Džuli koja je nastala spontano, uz veliku pomoć mog velikog prijatelja Maria Mihaljevića koji je u meni prepoznao talent te tekst za pjesmu napisao preko noći. Zanimljivo kod te pjesme je da nema niti jedne rime, a kada je pjevate ona teče – kaže Daniel.
Džuli je prodana u rekordnih milijun i dvjesto tisuća primjeraka, što je Popoviću osiguralo da postane ne samo najveća zvijezda bivše države, već i u Europi i Rusiji. Đuli je prepjevana na više od deset svjetskih jezika.
Koliko je Džuli podigla prašine i povukla sa sobom mnoštvo priča, govori i iduća anegdota.
Nakon što ju je 1983. pobijedio na Jugoviziji s pjesmom Đuli, Lepa Brena odlučila se osvetiti Danielu.
– Malenim helikopterom odvezli su me na Durmitor, spustili me na planinu, i rekli mi ti samo malo maši. No, njih nije bilo tri sata, a na Durmitoru žive vukovi i medvjedi. Ja sam stajao smrznut od straha u oblaku parfema. Nakon tri sata čekanja su se pojavili i vratili po mene, a ja sam od sreće mahao, na što su oni rekli – e, ovo si super odglumio – ispričao je Daniel.
Govoreći o današnjem Eurosongu, Daniel kaže da se danas sve više gleda, a manje sluša.
– Važna je scena i koreografija, očigledno pjesma nije toliko bitna jer ne ostaje, što je preduvjet da neka pjesma postane evergreen. Vrijeme je najbolji pokazatelj. Ne bih donosio sudove zašto moja pjesma nikada nije na Eurosongu, rekao bih samo da svake godine pošaljem pjesmu, možda ne najbolju, ali pjesmu koja bi mogla uspjeti, no ona završi u košu za smeće, mislim da je niti ne preslušaju. To je moja pretpostavka. Ne mislim da ne znam napisati pjesmu, definitivno znam i tu imam što reći. To ima veze sa stanjem u društvu – rekao je Daniel.
Discussion about this post