Gorički Mostovci su ispred Centra za odgoj i obrazovanje u utorak održali konferenciju za novinare s temom zanemarivanja potrebe djece korisnika tog istog Centra. Naime, neki objekti Centra su oštećeni u potresu. I tri godine nakon potresa na žalost, do danas još nisu sanirani niti se nazire povratak djece u matični prostor. O tome su progovorili naši lokalni Mostovci Ivan Bekavac i Nada Finderle, uz saborsku zastupnicu Mariju Selak Raspudić. Kap koja je prelila čašu, prema riječima Mostovaca, je lokacija na koju je rad Centra izmješten.
– Od ove školske godine rad Centra je premješten u unajmljeni prostor Međunarodne zračne luke Zagreb. Ta lokacija nikako nije prikladna za djecu s raznim teškoćama jer je udaljena svega 200 metara od hangara za popravak aviona. Osim toga, smrad kerozina i buka aviona i helikoptera dodatno situaciju kompliciraju i čine je neizdrživom. Naime, većina djece s autizmom ima problem sa zvučnom senzorikom. Njihova reakcija može biti poprilično burna. Mogu vrištati, postati autoagresivni, a mogu iskazati agresiju i prema drugima. Djeca se bacaju po podu, plaču i vrište, nemaju nikakav parkić ili igralište, prostor gdje bi sigurno mogli izaći na zrak i igrati se – dotaknula je srž problema Marija Selak Raspudić.
Kako ističu Mostovci, možemo u javnosti čuti roditelje koji se žale kako više do svog Centra ne mogu pješice, a autobus vozi tek svakih 35 minuta. Riječ je o djeci koja imaju višestruke teškoće u razvoju i većina njih niti ne može ući u taj autobus jer ne podnose gužvu i buku.
“Ministre Piletiću, vi ste na potezu”
Dodatan problem jest činjenica što, iako se nalazi u Velikoj Gorici, Centar nije pod nadležnošću Grada već Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Stoga prst upiru i u resornog ministra.
– Nakon niza mailova resorno ministarstvo pred kameru šalje ravnateljicu Centra, koja pak svojom izjavom brani nadležne i kaže kako je teško zadovoljiti sve potrebe i da nije moglo brže kad smo trenutno tu gdje jesmo. To je šamar svim građanima Velike Gorice, za koje sam uvjerena da su itekako socijalno osjetljivi. Prije svega, ovo se tiče ministra Piletića koji je preuzeo izrazito zahtjevan resor i koji se mora uhvatiti u koštac s konkretnim problemima na terenu. Ne može se dogoditi da ovako jedan veliki grad, koji je uz to i Grad prijatelj djece, nema rješenja za najranjiviju skupinu djece. Ministre Piletiću, vi ste na potezu – poručila je Selak Raspudić.
Nada Finderle se pita kako to da naši saborski zastupnici, prvenstveno prvi čovjek Grada Krešimir Ačkar, ne postavljaju ovakva pitanja sa saborske govornice.
– U Velikoj Gorici živi oko 10 posto osoba s različitim invaliditetom, a od njih je gotovo 15 posto djece i mladih do 19 godina. Jezikom brojki, to je oko tisući djece i mladih. Svjedoci smo da građevinski biznis u našem gradu cvjeta posljednjih godina, a nitko nije našao za shodno da popravi zgradu Centra, oštećenu u potresu – pita se Finderle.
Hoće li se išta pomaknuti s mrtve točke, znat će se nakon završetka natječaja za projektnu dokumentaciju. U prvom pokušaju doživio je fijasko, na njega se nitko nije javio, a krajem prošle godine zaprimljene su i otvorene dvije ponude za projektnu dokumentaciju. Mostovci napominju da je ovdje riječ tek o ponudama za izradu projektne dokumentacije i pitaju se kada ćemo dočekati povratak rada Centra u matični prostor.
– Pitamo se kada će zgrada biti obnovljena i hoće li ikada. A novi moment koji se pojavio u cijeloj ovoj priči je taj da kreće deinstitucionalizacija Centra kakvog danas poznajemo u Centar za usluge u zajednici. S pravom se pitamo hoće li time nestati i primarne djelatnost odgoja i obrazovanja? Ako da, što li će tek onda biti s našom djecom i njihovim obrazovanjem – izrazio je na kraju svoju zabrinutost gradski vijećnik Ivan Bekavac.
Discussion about this post