Ivana Stojan je majka, supruga, odvjetnica, uspješna poduzetnica… Za naš serijal „Žene u biznisu“ govori kako je uspjela uskladiti zahtjevan posao i ulogu majke troje djece, koliko je važna potpora partnera i cijele u obitelji, ženama u poduzetništvu…
Zadnja godina fakulteta za tebe je bila posebna. Odradila si više velikih životnih događaja, diplomirala, udala se, dobila dijete… onda krenula tražiti posao?
Nakon završene gimnazije, upisala sam Pravni fakultet u Zagrebu koji sam završila 2006. Sada sam već skoro dvadeset godina u odvjetništvu. Za vrijeme školovanja sam bila ambiciozna i imala sam velike želje i planove. Htjela sam prvo izgraditi karijeru pa zatim zasnovati obitelj, međutim morala sam promijeniti prioritete.
U istoj godini sam položila zadnji ispit, diplomirala, vjenčali smo se, preselili u podstanarski stan i dobili dijete. Odluka je pala da ćemo živjeti u Velikoj Gorici kako bismo bili bliže suprugovim roditeljima.
Ta godina mi je bila izuzetno stresna. Bila sam pomalo ljubomorna na supruga koji je već godinama radio u arhitektonskom uredu i gradio karijeru kao i moji kolege koji su odlazili na sudove, a ja sam gurala kolica.
Kad je dijete napunilo 10 mjeseci, bilo je vrijeme da se i ja otisnem na tržište rada. Počela sam slati životopise i bila sam pozvana na više intervjua. Prvo pitanje na svakom intervju je bilo – što ste radili zadnju godinu dana? I to je bila moja prva prepreka za zapošljavanje. Nisam imala radnog iskustva, a nisam ni ostvarivala pravo na poticaje za zapošljavanje mladih nakon fakulteta jer sam nakon diplome bila na porodiljnom dopustu.
Unatoč tome, priliku mi je pružila odvjetnica Sanja Vukina u čijem uredu sam ostala dvanaest godina. Jako sam joj zahvalna jer je prepoznala moje kvalitete i omogućila mi upis u imenik odvjetnika. U tom uredu sam upoznala predivne ljude, postala sam i sudski tumač, a u međuvremenu sam rodila još dvoje djece.
Nakon dugogodišnjeg rada u poznatom zagrebačkom odvjetničkom društvu, dala si otkaz. Zajedno s dvije kolegice osnovala si odvjetničko društvo. Što je presudilo za odlazak u poduzetnički svijet?
Odvjetničko društvo je osnovano 2019. Nakon dvanaest godina na istom mjestu sam počela razmišljati o promjeni. Čak sam bila na nekoliko intervjua za radno mjesto izvan odvjetništva.
Presudila je moja kolegica i danas partnerica Jasmina koja je htjela osnovati vlastito odvjetničko društvo i htjela je partnera. Bila je izrazito uvjerljiva. Poručila mi je da razmislim, ali da mi moramo stvarati svoju priču i da je vrijeme sada ili nikada.
Tada sam imala 37 godina i djeca su imala 12, 8 i 3 godine. Suprug je smatrao da je to dobra ideja i dao mi je punu podršku, a ja sam napustila siguran posao i uputila se u nešto sasvim neizvjesno.
Koji su najveći izazovi s kojima si se susrela kada si s kolegicama osnovala odvjetnički ured? Koliko se stvarnost razlikovala od predodžbe koju si imala?
Jedan od izazova je svakako bila silna administracija i popratni poslovi da sve pokrenemo da uopće počnemo raditi. Sad sam bila s one druge strane koju brine trošak plaća, zakupa i održivost poslovanja uopće. Stvarnost je bila u skladu s očekivanjima izuzev količine troškova koji prate jedno poslovanje.
Odvjetništvo se jako razlikuje od američkih serija i filomva
Serije i filmovi odvjetnice i njihov posao često prikazuje kao seksi i fancy zanimanje. Koliko se stvarni život odvjetnice razlikuje od onoga što gledamo na malim ekranima?
Američke serije i filmovi se jako razlikuju od odvjetništva u Hrvatskoj. Vrlo često nema tu ništa glamurozno jer odvjetništvo podrazumijeva odlazak u razne institucije, sudove, a ponekad i beskrajna čekanja. Često imamo ročišta i obveze izvan Zagreba pa veći dio dana provedem u autu. Jednom sam došla na očevid u cipelama na petu, a onda sam shvatila da s vještakom moram obići cijelu njivu i nisam se osjećala nimalo fancy. Mislim da smo se svi pomalo zanosili s tim serijama, ali one nemaju veze s hrvatskom stvarnošću.
Majka si troje djece, osnovnoškolca, srednjoškolca i studentice. Koliko je majčinstvo utjecalo na tvoj poslovni put? Živiš u Velikoj Gorici, a radiš u Zagrebu što znači svakodnevna putovanja, tu su još i službena putovanja izvan Zagreba i druge obveze?
Majčinstvo me na neki način spasilo od posla, natjeralo me da ugasim posao svaki dan i da me ne obuzme jer je odvjetništvo posao bez radnog vremena. Morala sam biti organizirana i posložena u poslu jer su me kod kuće čekala djeca kojima se trebam posvetiti.
Jedno vrijeme smo se bavili mišlju bi li nam bilo praktičnije živjeti u Zagrebu, ali vrlo brzo smo napustili tu ideju. Mislim da nam niti jedan kvart u Zagrebu ne može ponuditi kvalitetu života koju imamo u Velikoj Gorici. Djeca puno toga obavljaju sama, tu su im baka i deda čiji stan predstavlja njihov drugi dom i život u Zagrebu bi nam bio puno stresniji.
Mi zajedno putujemo autom svaki dan na posao i s posla i to zajedničko vrijeme koristimo za planiranje obiteljskih obveza, dogovor oko dječjih aktivnosti i sl. tako da i svakodnevna putovanja nisu gubitak vremena.
Suprug je moj partner i velika podrška
Koje su najveće teškoće s kojima se susrećeš kao majka, supruga i poduzetnica?
Jako je teško uskladiti sve navedene uloge. Zapravo, uvijek je jedna dimenzija života zakinuta i mene često prati unutarnji osjećaj krivnje. Ako nisam angažirana oko posla, vrtim po glavi rokove i obveze. A kad ostanem duže na poslu ili moram raditi za vikend, muči me što nisam s djecom.
Moj suprug je moj partner i snosimo teret kućanstva i odgoja jednako i uvijek mi je podrška, ali uz troje djece nije lako ako je jedan roditelj odsutan.
Uspijevaš li pronaći malo vremena samo za sebe, za opuštanje, ženska druženja s kolegicama i prijateljima…?
Kako su djeca starija, tako i ja postajem slobodnija. Već su samostalni i puno je lakše. Zadnjih par godina otputujem sa sestrom na par dana i to je stvarno vrijeme za nas dvije i prava uživancija. Nađe se vremena i za kavu s prijateljicama, ali uvijek je to isplanirano i najavljeno unaprijed, uz praćenje obveza taj dan.
Koje su najveće zamke vođenja privatnog posla i usklađivanja s obiteljskim obvezama i kako ih prevladati?
Najveća zamka je što u privatnom poslu ovisiš o sebi i moraš biti na raspolaganju i u svako doba. Ne želim odbiti novu suradnju, posao ili priliku. Dodatni problem je današnja dostupnost uz mobitel i e-mail. Formalno radno vrijeme se izgubilo.
Stoga su moj posao i obiteljske obveze isprepleteni. Djeca su naviknuta na mogućnost da moram kod kuće nešto napraviti za posao i isključiti se na sat-dva, ali nastojim takve obveze odraditi jako rano ili jako kasno dok spavaju.
Uspijevaš li postaviti granice između poslovnih i privatnih obaveza? Koji su tvoji načini za organizaciju vremena i prioriteta kao poduzetnice?
Često ne uspijevam. Imam osjećaj da na poslu nikad nisam potpuno slobodna od privatnih obveza, a za vrijeme privatnih obveza, posao me prati posvuda pa i na godišnji odmor na koji obavezno nosim računalo.
Međutim, isto tako sama raspoređujem svoje vrijeme i mogu odlučiti da ću otići na posao kasnije i ujutro nešto privatno obaviti. Dakle, sloboda koju imam prilikom organizacije radnog vremena mi omogućava da si posložim prioritete za svaki dan.
Za uspješne muškarce obično se kaže da iza njih stoji supruga koja nosi tri kantuna (kuta) kuće. Tko stoji iza uspješne poslovne žene?
Iza moje karijere i poslovnog puta stoji svakako moj suprug koji je svaki put podržao svaku moju odluku, da postanem odvjetnica, da postanem sudski tumač, da ostavim siguran posao i osnujem odvjetničko društvo. Suprug je i sam u privatnom sektoru. Ono što moram napomenuti da iza nas oboje stoje moji svekrva i svekar.
Kad sam rodila prvo dijete, svekrva je bila u mirovini i preuzela brigu oko djeteta kad je imalo jedanaest mjeseci, a ja sam počela raditi. Tako je bilo za svih troje djece. Iako su išli kasnije u vrtić, sve ih je čuvala do druge ili treće godine.
Da nije bilo svekrve, ja danas ne bi bila tu gdje jesam. Mi se šalimo da svekrva vodi jednu obiteljsku menzu i da sve dočekuje i ispraća, prati školski raspored i aktivnosti. Svekar je dežurna taxi služba. Svake godine na njihovom zidu osvane novi raspored u bojama za svako dijete.
Svekrva i svekar su baka i deda za poželjeti i zapravo su nam pomogli i omogućili da su djeca uvijek zbrinuta ako smo mi odsutni, a da i ja i suprug možemo jednako biti posvećeni poslu.
Od žena se očekuje da budu angažirane majke
Koji su po tvom iskustvu najveći izazovi s kojima se žene poduzetnice susreću u Hrvatskoj danas?
Žene poduzetnice su razapete između uloge koja im je dodijeljena u tradicionalnoj obitelji i želje da budu uspješne u samostalnom poslu što zahtijeva veliku žrtvu. Imam osjećaj da društvo danas očekuje od žene da bude angažiranija majka nego ikad prije, a pritom ona sama želi biti uspješna u onome što radi i reprezentativna što isto zahtijeva trud i vremenski angažman. Ako je žena u svemu tome potpuno sama, mislim da to ne može ostvariti.
Što bi savjetovala ženama koje tek ulaze u svijet poduzetništva?
Ako su donijele odluku i imaju ideju za poslovnu priču, savjetujem da se odvaže i da probaju. Najgore što se može dogoditi je da shvate da to nije za njih. Ali ako ne probaju, nikad neće ni znati. Možda ih taj korak u poduzetništvo odvede u nekom trećem smjeru. I u konačnici, što ako uspiju?
Kako procjenjuješ položaj poduzetnica u Hrvatskoj danas? Koje prepreke su još prisutne?
Glavna i prva prepreka su obrasci ponašanja koje smo preuzeli od svojih roditelja prema kojima je majka ta koja brine o djeci i kućanstvu. Često čujem rečenicu: „Mama je ipak mama.“
Žena doslovno osjeća krivnju ako pokuša napraviti nešto za sebe. Očeve koji sudjeluju u svim kućanskim poslovima, koji su angažirani oko djece jednako kao žena ističemo kao iznimku koja zaslužuje pohvalu dok isti zapravo rade minimum koji zahtijeva bilo koji odnos, brak i roditeljstvo. To je najveća prepreka. Žene niti neće doći do financiranja i poticaja ako im je glavna prepreka vlastito okruženje.
Osim hrabrosti i odvažnosti, koje su, prema tvom iskustvu, ključne vještine i osobine koje žene trebaju razvijati da bi uspjele u poslovanju?
Ključne vještine i osobine koje žene trebaju razvijati su otpornost na neugodne situacije, pregovaračke sposobnosti, samouvjerenost i sposobnost da delegiraju poslove na radnom mjestu i u kućanstvu.
Kad pogledaš unatrag, jesi li požalila što su postala poduzetnica?
Nisam. Naravno da imam i napornija i lakša razdoblja, ali u konačnici sama gospodarim svojim vremenom i puno sam fleksibilnija u organizaciji poslovnih i obiteljskih obveza. Kako djeca postaju starija, vidim da im je drago i da su ponosni da im je mama poslovna žena.
**** OVAJ TEKST DIO JE PROJEKTA ”ŽENE U BIZNISU“ GORICE.INFO I VG BUSINESS FORUMA****
