Oporuka je način na koji osoba može unaprijed odrediti kome želi ostaviti svoju imovinu nakon smrti. No, iako ostavitelj ima pravo odlučivati o svojoj imovini, njegova sloboda nije neograničena. Zakon o nasljeđivanju posebno štiti članove uže obitelji kojima, pod određenim uvjetima, pripada pravo na nužni dio.
Što se događa kada je netko izostavljen iz oporuke, može li tražiti dio ostavine i u kojim se situacijama oporuka može osporavati? Odgovore na ta i druga pitanja za Goricu.info daje odvjetnik Neven Balenović, koji pojašnjava najvažnija pravila nasljednog prava.
Ako osoba ne sastavi oporuku, imovina se nasljeđuje prema zakonskim pravilima. U tom slučaju u nasljedstvo mogu biti pozvani potomci, posvojena djeca i njihovi potomci, bračni drug, roditelji, posvojitelji, braća i sestre te njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci te ostali preci.
Tko može sastaviti oporuku?
Oporuku može sastaviti svaka osoba koja je sposobna za rasuđivanje i koja je navršila 16 godina. Oporučitelj mora u trenutku sastavljanja biti sposoban razumjeti značenje i posljedice svojih odluka.
Pritom vrijedi zakonska pretpostavka da je osoba sposobna za rasuđivanje. Ako netko tvrdi suprotno, upravo će on morati dokazati da oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje.
Gubitak sposobnosti za rasuđivanje nakon sastavljanja oporuke sam po sebi ne utječe na njezinu valjanost, kaže odvjetnik Balenović.
Kada se oporuka može poništiti?
Osim propisanog oblika oporuke, za njezinu valjanost važno je da pri njezinu sastavljanju nije bilo mana volje. To znači da oporučitelj svoju odluku mora donijeti slobodno. Ako je oporuka sastavljena pod prijetnjom ili silom, odnosno ako je oporučitelj bio prevaren ili se nalazio u zabludi, može se tražiti njezino poništenje.
Pritom nije nužno da se poništava cijela oporuka. Ovisno o okolnostima, zahtjev može biti usmjeren i samo na pojedine odredbe.
Tko može tražiti poništenje i u kojem roku?
Poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje, sile, prijevare ili zablude može tražiti osoba koja za to ima pravni interes.
Rok je godinu dana od trenutka kada je ta osoba saznala za razlog nevaljanosti. Taj rok, međutim, ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
Postoji i krajnji, objektivni rok. Zahtjev se najkasnije može postaviti u roku od deset godina od proglašenja oporuke. Ako je zahtjev usmjeren prema osobi koja je prouzročila mane volje ili je za njih znala ili morala znati, rok iznosi 20 godina od proglašenja oporuke.
Što ako nasljednik nije naveden u oporuci?
Ako nema razloga za poništenje oporuke, izostavljeni nasljednik ipak može imati određena prava ako je riječ o nužnom nasljedniku.
Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, posvojena djeca i njihovi potomci te bračni drug. Roditelji, posvojitelji i ostali preci mogu biti nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju dovoljno sredstava za život.
Dio ostavine koji pripada nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Ako su oporučna raspolaganja suprotna pravu na nužni dio, ona mogu biti pobijena.
Za potomke, posvojenu djecu i njihove potomke te bračnog druga nužni dio iznosi polovicu onoga što bi im pripalo prema zakonskom redu nasljeđivanja. Za ostale nužne nasljednike nužni dio iznosi trećinu njihova zakonskog nasljednog dijela.
Važno je, međutim, da osoba prije svega mora biti pozvana na nasljedstvo prema zakonskom redu kako bi imala status nužnog nasljednika.
Kako funkcioniraju nasljedni redovi?
Nasljedni redovi određuju tko nasljeđuje ostavitelja i kojim redoslijedom. U prvom nasljednom redu nalaze se ostaviteljevi potomci i bračni drug. Ako ostavitelj nema potomaka, u nasljedstvo dolaze njegovi roditelji i bračni drug, a pod određenim uvjetima i braća i sestre te njihovi potomci.
Zakon propisuje i treći, četvrti i ostale nasljedne redove. Osnovno je pravilo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju osobe iz daljnjeg reda.
Primjerice, ako je ostavitelj imao djecu koja su pozvana na nasljedstvo, njegova sestra prema općim pravilima neće imati status nužnog nasljednika.
Ima li izvanbračno dijete ista nasljedna prava?
Sama činjenica da dijete nije rođeno u braku ne umanjuje njegova nasljedna prava. Za nasljeđivanje je važno da je pravno utvrđeno podrijetlo djeteta, odnosno da je ostavitelj utvrđen kao njegov roditelj. Ako dijete npr. živi izvan Hrvatske, to ne znači da može biti isključeno iz nasljedstva.
Primjerice, ako iza ostavitelja ostanu bračni drug, jedno dijete rođeno u braku i jedno izvanbračno dijete, svi se nalaze u prvom nasljednom redu. Ako se nasljeđuje prema zakonu, svatko bi naslijedio po jednu trećinu.
Ako bi postojala potreba za ostvarivanjem nužnog dijela, on bi za svakog od njih iznosio polovicu zakonskog nasljednog dijela.
Pri tome je za potpuno rješenje konkretnog slučaja potrebno uzeti u obzir i odredbe Obiteljskog zakona, osobito kada je riječ o utvrđivanju majčinstva i očinstva.
Može li se nužni nasljednik ipak potpuno isključiti?
Zakon predviđa i mogućnost da oporučitelj, zbog određenih razloga koji su uglavnom moralne naravi, nužnog nasljednika potpuno ili djelomično isključi iz nasljedstva.
Takvo isključenje mora biti izričito navedeno u oporuci, zajedno s razlogom zbog kojeg se nasljednik isključuje. Postoje i okolnosti u kojima se nužni nasljednik može lišiti nužnog dijela u korist svojih potomaka.
Nasljedno pravo zato u praksi može otvoriti brojna pitanja, osobito u složenim obiteljskim odnosima. Različite životne okolnosti mogu značajno utjecati na prava pojedinih osoba, zbog čega nije dobro pretpostavljati da će se svaka ostavina riješiti na isti način.
Pravodobno informiranje i stručni pravni savjet mogu biti posebno važni prije sastavljanja oporuke, ali i nakon otvaranja ostavinskog postupka, poručuje odvjetnik Balenović.
