Postoji izreka da ako želite biti uspješni, morate biti spremni raditi stvari koje drugi ne žele.
Iako je jedna od mojih tvrtki bila prilično uspješna u financiranju EU-a, sudjelovali smo i dovršili 7 projekata financiranih EU-om, pisanje prijedloga bilo mi je super teško.
Administrativni poslovi koji su uslijedili bili su prava noćna mora za osobu poput mene.
Tada sam još bio zarobljen u uvjerenju “moram sam”, tako da sam administrativne poslove za prvih nekoliko projekata obavljao uglavnom ja.
Bilo je jednostavno nemoguće natjerati se da sjednem i počnem raditi na izvješću. Mučio sam se cijelim putem kroz projekt.
“Možeš to napraviti i sutra” postao je automatski odgovor mog vlastitog uma.
Polako sam, ali sigurno postajao osoba koja odgađa stvari.
Ta je moja nova “navika” počela utjecati na mene i na drugim razinama mog poslovanja. Nemojte me krivo shvatiti, i dalje mi je išlo dobro, ali količina energije za održavanje stvari bila je jednostavno prevelika.
Koristio sam mišiće gurajući, umjesto da koristim mozak i povlačim prema naprijed.
Dvije su mi stvari pomogle da se oslobodim odugovlačenja i odgađanja.
Jednog dana dok je moja kći dolazila iz škole i dok smo razgovarale za večerom, spomenula je da uče novi princip učenja, koji se zove “Pomodoro” princip.
Nije ulazila u detalje, ali stvar je zvučala dovoljno interesantno da je i sam kasnije provjerim.
Ovu tehniku mjerenja vremena od 25 minuta izumio je Francesco Cirillo kasnih 1980-ih.
Naziv “pomodoro” inspiriran je alarmom za kuhanje u obliku “rajčice”, koji je Francesco koristio za mjerenje vremena dok je kuhao.
Pokušao sam i odjednom mi se rad od “samo” 25 minuta učinio dovoljno kratkim za to. Češće nego ne, toliko sam se zaokupljao materijalom ispred sebe, da je mjerač vremena bio iznenađenje kako je vrijeme letjelo.
Počeo sam raditi na najvažnijim zadacima u danu tako što sam odlučio koliko ću “rajčica” uložiti u zadatak.
Sada sa zadovoljstvom mogu izvijestiti da sam postao “pomodoro” tip, koristeći ovo načelo za svakodnevni napredak.
Druga stvar koja mi je stvarno pomogla da se oslobodim odugovlačenja je ovaj tjedni ritual pisanja poslovnog članka u kojem dijelim vlastito iskustvo.
Nisam propustio niti jedan četvrtak u skoro četiri godine. Iako je nekim danima jako teško nešto staviti na papir, većinu vremena riječi teku, a da ih ja ne forsiram – kao danas.
Trebale su mi dvije “rajčice” da napišem ovaj članak.
Dakle, pronađite mirno mjesto, uključite mjerač vremena i idemo na posao.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 130. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post