Oporuka je način na koji osoba može unaprijed odrediti kome želi ostaviti svoju imovinu nakon smrti. No, iako ostavitelj ima pravo odlučivati o svojoj imovini, njegova sloboda nije neograničena. Zakon o nasljeđivanju posebno štiti članove uže obitelji kojima, pod određenim uvjetima, pripada pravo na nužni dio.

Što se događa kada je netko izostavljen iz oporuke, može li tražiti dio ostavine i u kojim se situacijama oporuka može osporavati? Odgovore na ta i druga pitanja za Goricu.info daje odvjetnik Neven Balenović, koji pojašnjava najvažnija pravila nasljednog prava.

Ako osoba ne sastavi oporuku, imovina se nasljeđuje prema zakonskim pravilima. U tom slučaju u nasljedstvo mogu biti pozvani potomci, posvojena djeca i njihovi potomci, bračni drug, roditelji, posvojitelji, braća i sestre te njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci te ostali preci.

Tko može sastaviti oporuku?

Oporuku može sastaviti svaka osoba koja je sposobna za rasuđivanje i koja je navršila 16 godina. Oporučitelj mora u trenutku sastavljanja biti sposoban razumjeti značenje i posljedice svojih odluka.

Pritom vrijedi zakonska pretpostavka da je osoba sposobna za rasuđivanje. Ako netko tvrdi suprotno, upravo će on morati dokazati da oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje.

Gubitak sposobnosti za rasuđivanje nakon sastavljanja oporuke sam po sebi ne utječe na njezinu valjanost, kaže odvjetnik Balenović.

Kada se oporuka može poništiti?

Osim propisanog oblika oporuke, za njezinu valjanost važno je da pri njezinu sastavljanju nije bilo mana volje. To znači da oporučitelj svoju odluku mora donijeti slobodno. Ako je oporuka sastavljena pod prijetnjom ili silom, odnosno ako je oporučitelj bio prevaren ili se nalazio u zabludi, može se tražiti njezino poništenje.

Pritom nije nužno da se poništava cijela oporuka. Ovisno o okolnostima, zahtjev može biti usmjeren i samo na pojedine odredbe.

Tko može tražiti poništenje i u kojem roku?

Poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje, sile, prijevare ili zablude može tražiti osoba koja za to ima pravni interes.

Rok je godinu dana od trenutka kada je ta osoba saznala za razlog nevaljanosti. Taj rok, međutim, ne može početi teći prije proglašenja oporuke.

Postoji i krajnji, objektivni rok. Zahtjev se najkasnije može postaviti u roku od deset godina od proglašenja oporuke. Ako je zahtjev usmjeren prema osobi koja je prouzročila mane volje ili je za njih znala ili morala znati, rok iznosi 20 godina od proglašenja oporuke.

Što ako nasljednik nije naveden u oporuci?

Ako nema razloga za poništenje oporuke, izostavljeni nasljednik ipak može imati određena prava ako je riječ o nužnom nasljedniku.

Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, posvojena djeca i njihovi potomci te bračni drug. Roditelji, posvojitelji i ostali preci mogu biti nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju dovoljno sredstava za život.

Dio ostavine koji pripada nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Ako su oporučna raspolaganja suprotna pravu na nužni dio, ona mogu biti pobijena.

Za potomke, posvojenu djecu i njihove potomke te bračnog druga nužni dio iznosi polovicu onoga što bi im pripalo prema zakonskom redu nasljeđivanja. Za ostale nužne nasljednike nužni dio iznosi trećinu njihova zakonskog nasljednog dijela.

Važno je, međutim, da osoba prije svega mora biti pozvana na nasljedstvo prema zakonskom redu kako bi imala status nužnog nasljednika.

Kako funkcioniraju nasljedni redovi?

Nasljedni redovi određuju tko nasljeđuje ostavitelja i kojim redoslijedom. U prvom nasljednom redu nalaze se ostaviteljevi potomci i bračni drug. Ako ostavitelj nema potomaka, u nasljedstvo dolaze njegovi roditelji i bračni drug, a pod određenim uvjetima i braća i sestre te njihovi potomci.

Zakon propisuje i treći, četvrti i ostale nasljedne redove. Osnovno je pravilo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju osobe iz daljnjeg reda.

Primjerice, ako je ostavitelj imao djecu koja su pozvana na nasljedstvo, njegova sestra prema općim pravilima neće imati status nužnog nasljednika.

Ima li izvanbračno dijete ista nasljedna prava?

Sama činjenica da dijete nije rođeno u braku ne umanjuje njegova nasljedna prava. Za nasljeđivanje je važno da je pravno utvrđeno podrijetlo djeteta, odnosno da je ostavitelj utvrđen kao njegov roditelj. Ako dijete npr. živi izvan Hrvatske, to ne znači da može biti isključeno iz nasljedstva.

Primjerice, ako iza ostavitelja ostanu bračni drug, jedno dijete rođeno u braku i jedno izvanbračno dijete, svi se nalaze u prvom nasljednom redu. Ako se nasljeđuje prema zakonu, svatko bi naslijedio po jednu trećinu.

Ako bi postojala potreba za ostvarivanjem nužnog dijela, on bi za svakog od njih iznosio polovicu zakonskog nasljednog dijela.

Pri tome je za potpuno rješenje konkretnog slučaja potrebno uzeti u obzir i odredbe Obiteljskog zakona, osobito kada je riječ o utvrđivanju majčinstva i očinstva.

Može li se nužni nasljednik ipak potpuno isključiti?

Zakon predviđa i mogućnost da oporučitelj, zbog određenih razloga koji su uglavnom moralne naravi, nužnog nasljednika potpuno ili djelomično isključi iz nasljedstva.

Takvo isključenje mora biti izričito navedeno u oporuci, zajedno s razlogom zbog kojeg se nasljednik isključuje. Postoje i okolnosti u kojima se nužni nasljednik može lišiti nužnog dijela u korist svojih potomaka.

Nasljedno pravo zato u praksi može otvoriti brojna pitanja, osobito u složenim obiteljskim odnosima. Različite životne okolnosti mogu značajno utjecati na prava pojedinih osoba, zbog čega nije dobro pretpostavljati da će se svaka ostavina riješiti na isti način.

Pravodobno informiranje i stručni pravni savjet mogu biti posebno važni prije sastavljanja oporuke, ali i nakon otvaranja ostavinskog postupka, poručuje odvjetnik Balenović.

Objava Pravni vodič: Što sve morate znati o nasljeđivanju i oporuci pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Kada osoba odluči raspolagati svojom imovinom, često se suočava s važnim pitanjem – što je povoljnije: sklopiti ugovor o uzdržavanju, darovati imovinu ili sastaviti oporuku?

Odgovor ovisi o tome što osoba želi postići: osigurati skrb u starosti, bezuvjetno prenijeti imovinu ili odrediti tko će naslijediti njezinu imovinu nakon smrti.

Odgovore na ova pitanja za čitatelje Gorice.info pojašnjava javna bilježnica Valentina Žugec iz Velike Gorice.

Ugovor o uzdržavanju: sigurnost do kraja života

Ugovor o uzdržavanju naplatni je pravni posao kojim se jedna osoba obvezuje brinuti o drugoj do njezine smrti, a zauzvrat stječe dio ili cjelokupnu njezinu imovinu.

Davatelj uzdržavanja obvezan je osigurati hranu, njegu, liječničku i bolničku skrb, lijekove, podmirivati troškove stanovanja i režija, po potrebi financirati smještaj u domu te snositi troškove pogreba.

Postoje dva oblika ovog ugovora

Ugovor o doživotnom uzdržavanju – vlasništvo nad imovinom prelazi na davatelja tek nakon smrti primatelja uzdržavanja.

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju – vlasništvo se prenosi odmah nakon sklapanja ugovora.

Kod dosmrtnog uzdržavanja javni bilježnik upozorava stranke na mogućnost ugovaranja prava stanovanja ili druge služnosti kako bi se zaštitili interesi primatelja uzdržavanja.

Za valjanost ugovora nužan je pisani oblik te isti mora biti ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. U suprotnom, ugovor je ništetan i nema pravni učinak.

Važno je istaknuti da imovina stečena ugovorom o uzdržavanju ulazi u bračnu stečevinu davatelja uzdržavanja, a nužni nasljednici primatelja ne mogu iz te imovine tražiti svoj nužni dio.

Darovni ugovor: jednostavan prijenos imovine, ali bez zaštite darovatelja

Darovni ugovor besplatan je pravni posao kojim darovatelj bez ikakve protučinidbe prenosi određenu stvar ili pravo na obdarenika.

Kod darovanja nekretnina potreban je pisani ugovor s javnobilježnički ovjerenim potpisom darovatelja radi upisa u zemljišne knjige. Stranke pritom mogu ugovoriti pravo stanovanja, uporabe ili plodouživanja u korist darovatelja.

Jedna od najvažnijih karakteristika darovnog ugovora jest činjenica da ga je iznimno teško opozvati ili raskinuti.

Također, ako su darovanjem povrijeđena prava nužnih nasljednika, oni mogu tražiti vraćanje darova radi namirenja svog nužnog dijela.

Za razliku od imovine stečene ugovorom o uzdržavanju, imovina stečena darovanjem smatra se zasebnom imovinom obdarenika i ne ulazi u bračnu stečevinu.

Oporuka: najjednostavnije, ali i najnesigurnije rješenje

Oporuka je jednostrana izjava volje kojom osoba određuje raspodjelu svoje imovine nakon smrti.

Riječ je o najjednostavnijem i često najjeftinijem načinu raspolaganja imovinom, ali i o pravnom poslu koji ne obvezuje nikoga. Oporučitelj oporuku može u svakom trenutku opozvati, izmijeniti ili uništiti.

Zakon o nasljeđivanju razlikuje privatne i javne oporuke. Privatne su: vlastoručna oporuka (koju oporučitelj sam piše i potpisuje), oporuka pred svjedocima (piše je druga osoba, a oporučitelj se potpisuje pred dvama istodobno nazočnim svjedocima) te iznimno usmena oporuka u izvanrednim okolnostima.

Javnu oporuku sastavljaju sudac, sudski savjetnik općinskog suda ili javni bilježnik. Osobe koje ne mogu ili ne znaju čitati, odnosno koje se ne mogu potpisati, u redovitim okolnostima mogu oporučiti jedino u obliku javne oporuke.

Nasljeđivanje po oporuci odvija se u ostavinskom postupku, u kojemu se pozivaju svi zakonski nasljednici da se izjasne o njezinoj valjanosti i eventualnom zahtjevu za nužnim dijelom.

Postupak završava rješenjem o nasljeđivanju kojim se utvrđuju imovina i nasljednici, a na temelju kojeg se nasljednici upisuju kao vlasnici nekretnina u zemljišnim knjigama. Kao i kod darovanja, naslijeđena imovina zasebna je imovina nasljednika i ne ulazi u bračnu stečevinu.

Koliki su troškovi?

Troškovi sastavljanja ugovora o uzdržavanju, darovnog ugovora ili oporuke ovise o vrijednosti imovine koja je predmet raspolaganja te se obračunavaju prema propisanim tarifama javnih bilježnika i odvjetnika.

Što je najbolje odabrati?

Ne postoji univerzalno rješenje koje je najbolje za svakoga.

Ugovor o uzdržavanju idealan je za osobe koje žele osigurati skrb do kraja života.

Darovni ugovor prikladan je kada se imovina želi odmah i bezuvjetno prenijeti drugoj osobi.

Oporuka je najbolji izbor za one koji žele zadržati potpunu kontrolu nad svojom imovinom do smrti i tek tada odrediti nasljednike.

Prije donošenja konačne odluke preporučuje se savjetovanje s odvjetnikom ili javnim bilježnikom kako bi se odabrao pravni posao koji najbolje odgovara pojedinoj životnoj situaciji.

Objava Pravni vodič za građane: Ugovor o uzdržavanju, darovni ugovor ili oporuka pojavila se prvi puta na Gorica Info.