Devetnaestogodišnjak Vito Čaić nova je snaga HNK Gorice i bit će dio goričke ekipe na posudbi iz Dinama do kraja sezone. Mladi je veznjak nogometnu karijeru počeo u Gorici zbog čega je njegov privremeni povratak oduševio navijače. Štoviše, povratak u rodni grad sentimentalno je utjecao na njega budući je prijašnju polusezonu proveo kao dio mostarskog Veleža.
Premda je unaprijedio stil igranja, Vito Čaić priznaje kako je živjeti i trenirati po prvi puta daleko od svega poznatoga bilo potpuno novo i zahtjevno razdoblje zbog čega je sretan vratiti se kući.
Nije lako biti daleko od kuće…
– Taj prvi korak je bio baš takav! Super je, uzbuđen si jer si u novoj okolini, u novome klubu kojeg prati puno navijača, u seniorskom okruženju… Po dolasku su me ljudi zaustavljali na ulici, htjeli su se slikati sa mnom, autogrami, skroz nešto novo. Veseliš se odlasku od kuće, ali onda shvatiš koliko malo kućanskih poslova zapravo doma radiš. Odjednom si potpuno sam i tišina u stanu postane jeziva. Ipak, roditelji i prijatelji su me često posjećivali, stoga ne bih bio preduge periode sam, zbog čega sam im zahvalan – govori Vito.
Prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet mnogi smatraju najtežim. Nije olakšan ni činjenicom da je Vito prvi puta zaigrao pred tisućama navijača. Visoka su bila očekivanja od pratitelja BiH lige i od Veleža, pa je svaka utakmica bila novi izazov čime je borba za vrhom ljestvice bila još teža, u odnosu na prijašnje iskustvo u Dinamu.
– Kao junior u Dinamu, dominantnom klubu u HNL-u, izazovnije su ti one utakmice koje imaš u inozemstvu, na primjer tekme juniorske Lige prvaka od onih unutar domaće lige. Te utakmice nisu svaki vikend, u polusezoni ih bude pet ili šest i tada se namučimo. Onda kada dođeš negdje gdje nisi više toliko dominantan i nedostaje ti iskustva, shvatiš kako si se malo precijenio. Smatraš kako ćeš svaku utakmicu s lakoćom riješiti pa onda vidiš da to i nije baš tako. Na nas su svi bili nabrijani i svaka ti je utakmica bila teška, tako da je to bio proces privikavanja prvih par utakmica. Ipak, tih mi je tih šest mjeseci bilo doista lijepo i poučno iskustvo – objašnjava V. Čaić.
Vito Čaić riješio zdravstvene poteškoće
Krajem drugog mjeseca igranja u Mostaru, Vito je zamijetio kako teže diše te kako njegova kondicija nije na maksimalnoj razini. Nakon dijagnoze, Vito je morao propustiti nekoliko posljednjih utakmica polusezone radi rehabilitacije. Kako kaže, priznati težinu problema nije bila jednostavna stvar.
– Imao sam devijaciju septuma nosa, što je posljedica ranije ozljede. Zbog toga sam imao i kondicijske smetnje, pa koliko god da sam se spremio, tijelo mi nije dozvolilo više. Nismo to niti odmah dijagnosticirali… Bio sam sam čitave dane, premda mi je išlo super i snašao sam se u okruženju jačih i iskusnijih igrača, nisam mogao pratiti tolike napore. Kući bih gubio glavu razmišljajući o tome što mi je, nisam se nikome povjerio od silnog premišljanja tipa prošao sam sve pripreme, bio potpuno zdrav, što se dogodilo? Bilo mi je teško prijaviti da imam takav problem – iskreno će Vito.
Srećom, operacija je bila uspješna i Vito nastavlja igrati. Tada se počela razmatrati ideja posudbe u Goricu, kako bi bio bliži domu i svome klubu. Povratak u domaću ligu te dijeljenje terena s prijateljima učinili su ovaj transfer još ljepšim iskustvom.
Vito je prije koji mjesec uz naporne nogometne izazove uspješno završio i srednjoškolsko obrazovanje u Ekonomskoj školi Velika Gorica. Nakon položenih razrednih ispita, kaže kako mu je nedostajala škola, a još više i kave s društvom nakon nastave
“Sretan sam zbog posudbe“
– Kada je krenula priča o posudbi u Goricu, naravno da sam bio sretan. Doma sam, klub je to u kojem sam počeo karijeru, a opet igram ligu koju oduvijek pratim. Natječem se protiv klubova koje znam čitav život. Lijepo je okupiti se s igračima koje ujedno smatram i prijateljima, jer s posebnim žarom igraš kada igraš za svoje. Premda je Dinamo moj klub broj jedan, Gorica je ipak klub moga grada koji mi je stvorio priliku nastupa za Dinamo – komentira.
Dok se kao dio goričkog tima probija na ljestvici, Vito, naravno, razmišlja i o budućnosti. Nema još neki razrađeni plan, ali smatra da kao dio kvalitetne ekipe napreduje iz utakmice u utakmicu, a tako će sigurno stići i nove prilike. Završio je nedavno i velikogoričku Ekonomsku školu. Sada povratkom u Veliku Goricu ima priliku nadoknaditi izgubljeno vrijeme s prijateljima uz koje i nastavlja raditi ono što voli – igrati nogomet.
