Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 102. kolumna za portal Gorica.info.
MOJA MEDITACIJA
Ugodan glas s mobitela mi je putem aplikacije za meditaciju davao upute – “Opustite gornji dio tijela… opustite ruke …”
Mozak mi je grozničavo prolazio kroz mentalni popis stvari koje moram danas napraviti.
Ponovo upada glas iz aplikacije – “Osjetite težinu vlastitog tijela …”
Mislim si, pa kad će više kraj današnje seanse … imam hrpu stvari koje moram riješiti.
Glas se i dalje trudi – “Promatrajte misao kao oblak na nebu koji prolazi …”
Laknulo mi je kad ja glas najavio kraj današnje meditacije – konačno mogu krenuti rješavati sve što me je dočekalo…
Tako je otprilike izgledao moj zadnji pokušaj da meditaciju uvrstim u svoj svakodnevni ritual.
Pokušavao sam prigliti meditaciju, jer sam tražeći odgovore mislio da ću tako pronaći svoj unutrašnji mir.
Tražio sam mir, zato što sam imao očigledno imao unutrašnji “nemir” – kao što ga gotovo svaka osoba koja diše na ovoj planeti, dok svi zajedno radimo još jedan krug oko Sunca.
Pogotovo danas, kad živimo na rubu globalnih katastrofa, proživljavajući još jedan povjesni datum nečeg što se nikad prije nije dogodilo upravo u ovim razmjerima.
Kad ne možete pronaći odgovor, vrijedi se zapitati da li se pitate dobro pitanje …
Pitanje nije – zašto ne mogu pronaći unutrašnji mir.
Bolje je pitanje, što je uzrok mom unutrašnjem nemiru?
Nakon niza godina propitkivanj i traženja odgovora svuda oko sebe, kroz niz nepozvezanih životnih situacija, shvatio sam da je uzrok u meni, a ne izvan mene.
Nemir nastaje u trenutku kad realnost i svijet oko nas, ne odgovaraju našem zamišljenom modelu svijeta – “kako bi stvari trebalo funkcionirati, da se nas pita”. Ili kako bi se drugi ljudi trebali ponašati, da se nas pita.
Taj trenutak uzrokuje bujicu misli, kojima se naš um očajnički pokušava vratiti u ravnotežu iz koje ga je izbacila neka rečenica, osoba, događaj, uspomena – postoji tisuću stvari koje bez naše kontrole bacaju naš um iz ravnoteže.
Naš um je dobio nemoguću misiju – prilagoditi svijet oko nas, vlastitim iluzijama kako bi stvari trebale funkcionirati.
Sve dok živimo u tom uvjerenju, svijet će kreirati nemir u nama i mi ćemo tražiti način kako da se riješimo tog nemira. Kako da “ušutkamo” taj unutrašnji dijalog koji kao bujica kreće onda kad mu se najmanje nadamo, onda kad ga najmanje trebamo i onda kad smo najranjiviji.
Moje je životno iskustvo da nemam kontrolu nad činjenicom koja će biti moja sljedeća misao. Nemam kontrolu nad “okidačem” ili situacijom koja će izbaciti moj um iz ravnoteže – po tisućiti put taj dan.
Ali razumijem u kojim situacijama nastaje nemir. A razumijevanje je jedini put naprijed u životu.
Jel kako piše na pročelju Apolonovog hrama u Delfima – “Spoznaj samog Sebe”, a to postižemo kroz razumijevanje.
Ono što nas meditacija uči kao tehnika je distancirati se od svih misli, promatrati ih i ne ulaziti u interakciju s njima. Kroz meditaciju učimo što je to pozicija promatrača i vrijednost tog procesa je nemjerljiva.
No, moja meditacija nastaje kad sam u pokretu i kad trčim nedjeljom kroz šumu.
Kad uzmem gitaru u ruke, upalim pojačalo i počnem svirati.
Kad promatram kćer kako jaši na svom konju.
Kad uzmem odbačeno drvo u ruku i pretvorim ga u nešto prekrasno.
Kad počnem pisati svoj tjedni članak.
Svi ti trenuci predstavljaju meditaciju. Svi ti trenuci ustvari predstavljaju kratkotrajni dodir naše intuicije.
Predstavljaju onaj naš unutarnji glas koji je toliko tih, da se moramo umiriti da bi ga čuli od buke koja nas okružuje.
Svi ti trenuci u sebi sadrže onu životnu energiju koju toliko želimo u svom životu.
Stoga, nije bitno kako meditirate. Bitno je da osvjestite svoje rituale koji su vaša meditacija i da krenete na put razumijevanja sebe.
Discussion about this post