Vukovarskih 198 naziv je jedinstvene utrke u kojoj natjecatelji prolaze 198 stepenica u vukovarskom Vodotornju. Među 250 prijavljenih sudionika bilo je i petero velikogoričkih rekreativaca – Maja Leder, Alena Sokić, Milivoj Hudina, Goran Siuc i Nikola Ivan Leder – koji su se okušali u ovoj kratkoj, ali napornoj utrci.
Svoje dojmove iz Vukovara prepričala nam je Maja Leder, koja već nekoliko mjeseci rekreativno trči i uspješno je završila nekoliko manjih utrka. Petero Velikogoričana nisu se posebno pripremali za trčanje uz stepenice na Vukovarskih 198, ali im se ideja svidjela pa su odlučili i sudjelovati.
– Osobno nisam nikada posjetila unutrašnjost vukovarskog Vodotornja i nisam imala pojma što me očekuje. Iz online izvora doznala sam da se radi o 198 metalnih stepenica nakon kojih slijedi 200 metara memorijalne staze uspona i izlazi se na vrh tornja gdje vas čeka još 19 ili 20 stepenica koje vode do jarbola s hrvatskom zastavom – objašnjava Maja Leder dodajući kako je cilj dotaknuti taj jarbol s našom trobojnicom, te da je mislila, budući utrka traje samo nekoliko minuta, da će biti lagano.
Ipak, nije baš bilo tako lako.
– Započela sam utrku. Moji koraci na metalnim stepenicama su odjekivali, brojka na svakoj sljedećoj stepenici je rasla… Kada sam vidjela brojku 100 shvatila sam da je još toliko stepenica ispred mene, a ja već jedva dišem! Gledala sam u te brojke koje u mojoj glavi više ništa nisu značile, samo sam htjela da sve završi. Na svakih, čini mi se, 50 stepenica i svakih pedesetak metara memorijalne staze stajali su organizatori utrke koji su bodrili natjecatelje. Bili su toliko divni, zvali su me mojim imenom i vikali; Ajmo Majo, možeš ti to! Majo, super ti ide! Imaš odlično vrijeme! Nemoj stati, Majo! Trči, znam da još možeš, skoro si na vrhu! Toliko su me ohrabrili, dali snage, bili su divni!!! Da njih nije bilo, ne znam jel bih to uspjela istrčati. Uspon po memorijalnoj stazi je bio jako težak; noge ne slušaju, pluća gore kao da udišeš vatru, i onda, ono svjetlo dana kad izađeš na vrh… Znaš da je to kraj, ali… još samo malo… i jarbol je tu! – kaže Maja.
Nakon toga uslijedili su pomiješanji osjećaji ponosa zbog uspjeha, ali i straha za vlastiti život jer, objašnjava Maja, umireš od iscrpljenosti i bolova u plućima. Petnaestak minuta dolazila je sebi, ali je i shvatila da isto prolaze i ostali natjecatelji, pa je to “umiruće“ stanje uzimala kao normalno.
Na kraju je Maja Leder bila 16. među ženama, te odlična 5. među trkačicama od 35. do 45. godina.
– Ovo mi je još dodatna motivacija da nastavim jer kako bi tek bilo da sam se pripremala? Vidjet ćemo sljedeće godine! – zaključuje.
Velikogorička ekipa na kraju se ponosno s medaljama oko vrata poslikala na vrhu Vodotornja. Vjerojatno će baš oni motivirati i druge naše sugrađane da se okušaju na Vukovarskih 198 već sljedeće godine. Bit će to treća utrka u simbolu obrane Grada heroja…
Discussion about this post