Dan nakon Božića, 26. prosinca, obilježava se blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. Iako često ostane u sjeni božićnog slavlja, ovaj blagdan u sebi nosi bogatu simboliku, zanimljivu povijest i niz običaja koji su se stoljećima prenosili diljem Hrvatske .
Štuje ga se kao zaštitnika đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
Tko je bio sveti Stjepan?
Sveti Stjepan smatra se prvim mučenikom kršćanstva. Bio je jedan od sedmorice đakona koje su apostoli izabrali kako bi pomagali siromašnima i širili kršćansku poruku. Zbog svoje vjere bio je osuđen na smrt kamenovanjem, a prema predaji, umro je moleći oprost za svoje progonitelje. Upravo zato sveti Stjepan simbolizira hrabrost, praštanje i nesebičnost.
U narodnoj tradiciji, sveti Stjepan se često doživljava kao blagdan druženja i gostoprimstva. Dok je Božić rezerviran za najužu obitelj, Štefanje je namijenjeno posjetima rodbini, kumovima, susjedima i prijateljima.
U mnogim krajevima postojao je običaj da se na svetog Stjepana ne ostaje kod kuće, jer se vjerovalo da će onaj tko taj dan provede sam imati usamljenu godinu.
Običaji vezani uz konje i blagoslov
Posebno zanimljivi običaji vezani su uz konje. U slavonskim i kontinentalnim krajevima, sveti Stjepan se smatra zaštitnikom konja pa su se nekada održavali blagoslovi konja i konjskih zaprega. Konji su se kitili, a jahači u svečanoj nošnji obilazili su selo ili odlazili na misu, čuvajući tako vezu između čovjeka, prirode i tradicije.
Blagdan svetog Stjepana je prilika za druženje, opuštanje i produženo blagdansko raspoloženje. To je dan za duge razgovore uz kavu i božićne kolače, šetnje nakon obilnih obroka i posjete koje nemamo vremena obaviti tijekom godine.
U užurbanom ritmu suvremenog života, blagdan Svetog Stjepana podsjeća nas na vrijednosti koje nikada ne izlaze iz mode – zajedništvo, otvorena vrata i druženje s ljudima koje volimo.
