Drugi susret Poetskog književnog kluba održan je u četvrtak Područnoj knjižnici Galženica. Unatoč kišnom i tmurnom danu, na druženje je stiglo desetak zaljubljenica u poetsku i pisanu riječ. Jer, kako je rečeno u klubu, za njih je poezija radost i ona će im razvedriti dan. Ovaj put i zbog toga jer su i one željele dati svoj obol međunarodnom obilježavanju Majčinog dana.
Klub je vodila Miranda Vrcan Sušac, diplomirana komparativistica i diplomirana knjižničarka, a u čast svim majkama svijeta, majkama pjesnika te majkama prisutnih čitala se i poezija na tu temu.
Dakako, emocije su bile neizbježne do te mjere da se neke pjesme izbjegavalo čitati ili su čitane s knedlom u grlu i sjajem suze u oku.
Puno je pjesnika koji su pisali poeziju svojim ili drugim majkama i bilo se teško odlučiti za izbor autora i naslova. Čak je i vrijeme od jednog sata bilo tek kaplja vremena za iščitavanje more stihova napisanih majkama u čast.
Tako su se čitali Pupačić, Tadijanović, Šimić, Klobučar, Jesenjin, Balota, Šušnjak, Matić, Marin, Slaviček, Kišević…
Nakon čitanja i urednog evidentiranja pročitanih naslova eminentnih pjesnika, svoje radove, na temu Majka, čitale su i Štefica Šantić, Jasna Vuga, Lidija Pajić Kovačić …
Za kraj, voditeljica ovog poetskog druženja Miranda Vrcan Sušan je, od niza pripremljenih citata, uspjela pročitati tek tri:
– Kada ste majka, nikada niste sami u svojim mislima. Majka uvijek mora dva puta razmisliti, jednom za sebe i jednom za svoje dijete. (Sophia Loren)
– Koliko se sunce rađalo svijetu, majku nam nikad ne može roditi. (Enes Kišević)
– Bog nije mogao biti svugdje pa je stvorio majke. (židovska izreka)
– Bio je ovo naš mali dar za Majčin dan koji se u zapadnom svijetu počeo obilježavati u 20. stoljeću, dok je Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis još 1865. godine organizirala Mothers Day Meetings gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima, problemima, radostima i tugama – rekla nam je Zdenka Mlinar, sretna što je Poetski klub zaživio u našem gradu.
Discussion about this post