Svi su već kupili kokice, a oni koji nisu, pohitali su u trgovine. Jer što se drugo moglo očekivati nakon iznenadnog uleta Zorana Milanovića u parlamentarnu utrku, otpuhovanja Peđe Grbina s mjesta stvarnog šefa SDP-a i Zokinog unošenja u lice Andreju Plenkoviću s pozivom na dvoboj. Svi smo očekivali predizbornu filmčinu prepunu obrata, brzog tempa, borbe…
No, od svega toga – ništa. Danas se osjećamo kao kada nas u kino namami odličan trailer za neki film, a onda umiremo od dosade i u mraku kinodvorane shvaćamo da su sve što valja ugurali u tu reklamu za film.
A predizbornu filmčinu trebalo je dodatno zakuhati upozorenje Ustavnog suda SDP-u i Milanoviću koji se odlučio ukrcati na prvo mjesto njihove liste za 1. izbornu jedinicu. No, to je mogao napraviti samo ako podnese ostavku na predsjedničku dužnost. Naravno, kao i puno puta u životu, Milanović je najjači na jeziku, ali mu provedba malo šteka. Tako je i ovaj puta pobjegao od “odlučujućeg“ dvoboja jer je trebalo sačuvati poziciju predsjednika Republike i privilegije koje uz to idu.
Tako je film lagano počeo kliziti u prosječnost. Još kad se počela rasipati lijeva oporba, pa je njihovim ruzinavim brodom koji plovi Rijekama Pravde počeo zapovijedati detronizirani Grbin, bilo je jasno da ćemo, ako imamo sreće, dobiti samo prosječnu predizbornu kampanju.
I da, pokušava tu nešto napraviti Nervozni Zoka, koji pokazuje hrabrost nakon što se sakrio iza predsjedničkog osiguranja, ali i njegovi nastupi su puke reprize ne baš uspjelih doskočica.
Oporba, pak, kao da slijedi Milanovića. Od njih uglavnom možemo čuti kritike na izbor Ivana Turudića i ukidanje Lexa AP. Tako će i sljedbenici Rijeka Pravde svaki govor o tome što će napraviti kada dođu na vlast početi s – ukinut ćemo Lex AP i smijeniti Ivana Turudića. Eh, kada bi barem svi problemi ovog naroda ovisili o te dvije stavke… No, čini se da oporbenjaci ne znaju kako one preostale nagomilane probleme riješiti.
I tako dolazimo do posljednja dva tjedna do izbora. Rejting je u međuvremenu narastao SDP-u (sjetimo se Grbin ga je uspio skršiti na najniže razine) i HDZ-u (probudio se dio njihovih pristaša nakon Milanovićevih istupa). Ostali su uglavnom stabilni.
Možemo se, nakon što je Tomislav Tomašević prošli tjedan krenuo stopama svog prethodnika Milana Bandića (veće plaće, dodaci, povišice, košnja trave…), zaklinje da će “uspješan“ model vladanja Zagrebom preslikati na čitavu Hrvatsku. Sačuvaj nas, Bože…
Most se, pak, nudi ljevici, ali od toga vjerojatno neće biti ništa. Domovinski pokret koalira s Mislavom Kolakušićem, što može imati neke pozitivne efekte, ali teško je očekivati da će oni nešto bitno promijeniti.
Do izbora su, ponovimo, samo dva tjedna. Može li ovaj predizborni filmčić koji gledamo postati zanimljiviji? Naravno da može, ali, budimo realni, teško je to očekivati. Dosadna predizborna kamilica kojoj svjedočimo, teško će se pretvoriti u vatromet zanimljivosti i zabave.
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
.