Više od 150 stranaka registrirano je u Hrvatskoj. A u nešto više od tri desetljeća hrvatske samostalnosti ukupno je bilo registrirano čak 400 stranaka. Dakle, 250 stranaka je propalo, bankrotiralo ili se iz nekog trećeg razloga ugasilo. Tko zna koliko je desetaka tisuća političara prodefiliralo kroz sve te stranke…
Očito nekim glasačima i biračima to nije dovoljno. Kako drugačije protumačiti recentne rezultate predizbornih anketa u kojima broj neodlučnih glasača raste. Sada su uvjerljivo druga najjača politička snaga u državi.
Vrijeme je da se naši političari zapitaju tko su ti neodlučni. I kako to da njima baš niti jedna od više od 150 stranaka ne odgovara. Ne odgovaraju im lijevi, ni desni, ali niti oni u centru. Ne odgovaraju im oni koji su na vlasti, oni koji se šlepaju uz vlast, ali ni oni koji su u oporbi a nadaju se da će doći na vlast.
Ne bi naš neodlučni glasač ni onu stranku koja iz oporbe neće nikada izaći. Ne odgovara njemu stranka koja uredno zbrine sve svoje kadrove, a u ministarstvima, upravama, ravnateljstvima, javnim poduzećima, agencijama i ostalim ustanovama nađe mjesta i za ponekog rođaka, kuma, kumu. Ni ljubavnici ili ljubavnice nisu ostavljeni na cesti. Ali to našem neodlučnom biraču nije dovoljno. On ili ona bi nešto drugo…
Ne valjaju njemu ni oni koji se kunu u svoje poštenje. Pa nakon nekog vremena to poštenje zamijene nekom povlasticom, državnom plaćicom ili drugom beneficijom.
Ne bi takav neodlučni ili neodlučna zaokružila nikoga. A koga bi takvi htjeli?
Je li nam bilo lakše u tom socijalizmu s jednom partijom? Nekada ljudi nisu previše mozgali na izborima – glasali su za one koje im je ponudila partija. Postojale su tada metode za uvjeravanje neodlučnih. No, izborili smo se za demokraciju…
Ili da riskiramo i otvorimo političko tržište. I uvezemo političare. Ali i to je rizik. Vjerojatno bi svi mi htjeli pokoju Skandinavku ili Skandinavca da svrati na privremeni rad u Banske dvore, Sabor ili na Pantovčak, ali tko nam jamči da nam se neće uvaliti neka kopija naših krkana iz inozemstva.
Što ćemo ako nam s Balkana stigne dvojnik nekog našeg korumpiranog političara? Ili neki koji će nas kupiti s nekoliko šarmantnih trikova, a poslije prodati i iznevjeriti. Nije da to nismo već X puta doživjeli i od ovih naših poltičara.
Ima li izlaza iz demokracije? Gdje je gumb koji bi društvo vratilo na početne postavke?
Ili, ako već ne možemo mijenjati političare, možda je vrijeme da mijenjamo glasače…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
.