Iako sam već skoro 30 godina privatni poduzetnik, puno je životnih i poslovnih lekcija koje nisam savladao.
Sporo učim i postoji cijeli niz stvari s kojima se na svakodnevno suočavam.
Biznis mi donosi toliku raznolikost situacija, kao malo što drugo u životu.
Svaki je dan toliko drukčiji i izazovniji – još nikad nisam ušao u kolotečinu i zatekao se u promišljanju da mi je dosadno, do razine da ne znam što bih sa sobom.
No jedna od lekcija koju sam samo djelomično savladao je odnos prema stresu.
Namjerno sam napisao “odnos” prema stresu, jer stres je sastavni i neizbježni dio poslovne priče, ali naš odnos prema stresu je stvar našeg izbora i osobnog razvoja.
Ako odvojimo malo vremena i dublje promislimo o stresu, možemo zaključiti da stres ustvari ne postoji.
Ono što postoji je “frikcija” ili “trenje” prema situaciji koja se odvija pred nama ili u nama.
To “trenje” je posljedica naših preferenci prema dvije temeljne pokretačke sile u životu – stvarima koje nam se sviđaju i koje želimo, i stvarima koje nam se ne sviđaju i za koje ne želimo da se dogode.
Najčešći oblik tog “trenja” je strah od stvari za koje ne želimo da nam se dogode. Ne želimo ostati bez novaca, bez posla, bez kupaca, bez sigurnosti, bez izgledne budućnosti, bez mogućnosti da se brinemo za sebe i svoju obitelj.
Isto je i u situaciji kad nam se dogodi nešto što jako želimo. Kad to u konačnici dobijemo ili ostvarimo, onda se javlja strah da to ne izgubimo.
Naš odnos prema tom “trenju” temeljno je pitanje života.
Ako ćemo dopustiti tom “trenju” da nas paralizira i osakaćuje, onda smo izgubili utakmicu života već na samom početku.
Nisam rekao da je lako promijeniti odnos prema tom “trenju”, ali upravo je u tome sadržana bit cijele priče.
Ako osvjestimo činjenicu da je svaki trenutak pred nama ustvari čudo života, jer se millijun stvari moralo poklopiti da se baš to dogodi i da samo mi možemo proživjeti to iskustvo – stres prestaje biti našim dežurnim “negativcem” i uzrokom za sve loše što nam se događa.
“Trenje” će s vremenom biti sve slabije, a ushićenje života i zahvalnost da smo ovdje i sada, sve jače.
U teretani života svaki je trenutak nova prilika za trening u kojem opuštenost naša glavna obaveza, pravo i dužnost – jedino tako možemo poštovati ono što se u tom trenutku upravo događa pred našim očima.
A privatni biznis je samo najbolji akcelerator cijele priče, jer svojom dinamikom i nepredviljivošću unosi stalnu promjenu u naš život i traži nas da budemo prisutni – htjeli mi to ili ne.
Stvaranje distance i pozicija promatrača privlegija je osvještenog čovjeka, jer svaka identifikacija vodi u stres i gubitak ravnoteže. Svaka je identifikacija novo trenje, jer gubimo povezanost s vlastitim centrom.
Iako sam se prije nekoliko dana ustao u 5 ujutro i nakon intenzivnog radnog dana počeo pisati ovaj članak u 9 na večer, jedva sam dočekao današnji dan i priliku da iznova svjedočim svemu što će mi se dogoditi.
Jedva čekam priliku da osluškujem sebe i da u trenutku kad osjetim da gubim ravnotežu, kažem samom sebi – “Opusti se. Imaš privilegiju biti svjedokom trenutku koji se upravo događa pred tobom. Budi zahvalan na tome i pusti trenutak da prođe.”
Ne kažem da je lako, jer taj trening nikad ne prestaje. Ali nikad ne smijemo dignuti ruke od sebe i rada na sebi jer jedino u takvom pogledu na život, stres nema šanse.
U takvom pogledu na život, svaka je situacija prilika da još bolje upoznamo sebe.
U takvom se pogledu na život možemo osjećati dobro, bez obzira što nam se događa.
Takvim pristupom životu kontinuirano gradimo onaj najbitniji odnos – odnos sa samim sobom.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 108. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post