Nedjelja ujutro. Počinje lagano padati kiša.
Danas planiram odraditi trening s biciklom. Na zadnjoj sam utrci bio diskvalificiran, jer sam presporo odvozio uspon od 14 km i treninzi s biciklom su mi prioritet.
Uzimam opremu koja mi treba, tovarim bicikl na auto i odlazim u svoju “bazu” za trening brdskih dionica – prekrasne brežuljke Vukomerića na kojima svakodnevno trenira priličan broj biciklista.
Usprkos kiši, sjedam na bicikl i krećem na planirani trening.
Kroz vrijeme sam naučio da postoje dvije vrste ljudi – prvi, koji pogledaju kroz prozor i ako je loše vrijeme, vrate se natrag u krevet.
I postoje oni drugi, koji pogledaju kroz prozor da vide koju opremu da uzmu za trening, ovisno o vremenskim uvjetima.
Trebale su mi godine da postanem dijelom onih drugih.
U toj grupi nema “stare” slave. Postoji samo sljedeći izazov i fokus na neprekinuti niz treninga, jer svaki odrađeni trening u kalendaru označavam sa velikim crvenim “X” i stvaram “lanac”.
Cilj je da lanac što duže vremena ostane neprekinut.
Ne zvuči baš privlačno.
Ali postoji bitno dublji razlog treniranja osim priprema za sljedeću utrku i izazov.
Još se nije dogodio ni jedan trening nakon kojeg se nisam vratio sa barem jednom dobrom idejom ili uvidom.
Značenje treniranja koje sam kroz godine stvorio je “preslagivanje” mojih mentalnih kapaciteta.
Kod svakog takvog preslagivanja dolazi do povezivanja informacija, a rezultat je još više jasnoće u mom razmišljanju.
Ako je nešto doista važno, onda stanem usred treniranja i zapišem bilješku u svega par sekundi i nastavim dalje.
Prva stvar nakon treninga je obavezno zapisati sve ideje u bilješke, da mogu kasnije nastaviti raditi na njima.
Iako u mom slučaju dobar dio ideja nastaje kao posljedica vježbanja tri bazična sporta koja treniram (trčanje, plivanje i bicikl), uvijek “razmišljam” na papiru.
Pisanje na papir ima višestruku korist.
Za mene najbitnija – gradim sposobnost fokusa na jednu stvar. U današnjem svijetu u kojem je dominanta distrakcija, sposobnost fokusiranja postaje naš ključni resurs.
Moja je formula rada na sebi jednostavna – redovno trenirajte kako bi posložili sebe fizički i mentalno, a onda nastavite raditi na dobivenim idejama razmišljajući na papiru.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 135. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post