Liste čekanja predstavljaju jedan od najvećih problema hrvatskog zdravstvenog sustava. Unatoč ulaganjima u opremu i kadar, pacijenti se i dalje suočavaju s dugim rokovima čekanja na dijagnostičke pretrage i kirurške zahvate, što izravno utječe na kvalitetu i ishode liječenja.
Najopterećeniji su dijagnostički postupci poput magnetske rezonancije (MR), kompjutorske tomografije (CT) te ultrazvučnih i endoskopskih pretraga.
Čekanje na ove pretrage u nekim bolnicama mjeri se mjesecima, a nerijetko i dulje od godinu dana. Slično je i s operativnim zahvatima – osobito ortopedskim (zamjena zgloba kuka ili koljena), kardiokirurškim te oftalmološkim zahvatima poput operacije katarakte.
Razlozi dugih lista čekanja su nedostatak medicinskog osoblja, neujednačena raspodjela kadra i opreme po bolnicama, administrativne prepreke, kao i neadekvatna organizacija rada. Istovremeno, dio pacijenata nastoji ubrzati postupak odlaskom u privatne ustanove.
Analiza Poliklinike Sursum Corda, temeljena na podacima o 738 medicinskih postupaka s javnih lista čekanja, pokazuje da Hrvatska ima drastične regionalne razlike u dostupnosti pregleda. Dok jedni jedva izdržavaju simptome, drugi već drže nalaz u ruci.
Ako ste u Varaždinskoj županiji, na pregled ćete u prosjeku čekati 86 dana. U Zadarskoj jedan dan manje. No samo nekoliko stotina kilometara dalje slika je potpuno drukčija: u Primorsko-goranskoj županiji prosjek pada na 21 dan, a u Gradu Zagrebu na 23 dana.
Što se najdulje čeka?
Najviše boli ono što se čeka najduže. U Sisačko-moslavačkoj županiji MR mozga se čeka 269 dana. Splitsko-dalmatinska bilježi gotovo identičan rekord, MR mozga s angiografijom čeka se 268 dana.
Zadar je na 268 dana za perimetriju vidnog polja, Krapinsko-zagorska županija na 267 dana za MR koljena. Međimurci na prvi nefrološki pregled čekaju 267 dana, a Vukovarsko-srijemska i Virovitičko-podravska po 265 dana na kontrolne preglede dijabetologije i hematologije.
U Karlovačkoj županiji čeka se 261 dan na pedijatrijsku neurologiju (prvi pregled), Šibensko-kninska 260 dana na hematologiju (kontrola), a Osječko-baranjska 260 dana na MR hipofize. Varaždinska čak i u “lakšim” kategorijama probija prag: UZV dojke – 254 dana.
Primorsko-goranska županija, iako najbrža u prosjeku, za vaskularnu kirurgiju (prvi pregled) ide do 253 dana, a Istarska 253 dana za neurokirurgiju (prvi pregled).
Popis se nastavlja: CT angiografija abdomena u Požeško-slavonskoj 251 dan, gastroenterologija (kontrola) u Brodsko-posavskoj 247, UZV dojke u Dubrovačkoj 239, endokrinologija (kontrola) u Ličko-senjskoj 238, CT biligrafija u Zagrebu 233, dok Koprivničko-križevačka za kontrolni pregled dječjeg psihologa stoji na 195 dana.
Kako stoje KBC-ovi?
Kad se pogledaju veliki klinički centri, razlike su jednako zapanjujuće. Po prosječnom čekanju prednjači KBC Osijek s 164 dana, potom KBC Zagreb sa 100, KBC Split sa 66, KBC Sestre milosrdnice sa 55 i KBC Rijeka s tek 26 dana.
No pojedinačni rekordi izgledaju još gore: u KBC-u Zagreb na reumatologiju (prvi pregled) čeka se čak 364 dana, gotovo čitava godina.
KBC Osijek za CT abdomena bilježi 324 dana, KBC Split za urološku konzultaciju bez pacijenta 305 dana, a KBC Sestre milosrdnice za UZV štitnjače 252 dana. U KBC-u Rijeka pedijatrijska kardiologija (prvi pregled) doseže 214 dana.
Riječ je o brojkama koje ne ostavljaju prostora za ravnodušnost: dijagnoza koja kasni, često znači i liječenje koje kasni.
Liste čekanja za pojedinače preglede
Ovo je analiza kad gledamo medicinske postupke kojima su dostupni podaci za sve KBC-ove, ali ako gledamo medicinske postupke gdje nema dostupnih podataka za sve centre, onda je situacija još gora.
U KBC Zagreb se najdulje čeka na Reumatologiju (prvi pregled) – 364 dana, u KBC Osijek na UZV dojke – 359 dana, u KBC Rijeka na Ortodonciju (općenito) – čak 550 dana, u Sestre Milosrdnice na UZV lokomotornog sustava – 335 dana i apsolutni rekorder je KBC Split s Kardiologijom (kontrolni pregled) na čak 725 dana.
- Postojanja lista čekanja ne znači nužno da netko u državnoj službi ne radi dobar posao već predstavlja realno opterećenje postojećih kapaciteta. Nije lagana tema pa se njoj ni ne može pristupiti u nekoliko rečenica. Ipak, valja naglasiti da bismo ulogu privatnog zdravstva mogli shvatiti kao pomoć javnom zdravstvu a ne kao sukob protivnika, kako se to često krivo predstavlja. Kad su dostupni privatni pregledi, rasterećuju se i liste čekanja – poručuje direktor Sursum Corda dr. sc. Valentin Stuhne.
Kada pacijent, po kliničkoj procjeni, može obaviti pregled u privatnoj ustanovi uz jasno definirane standarde nalaza i komunikaciju s liječnicima iz javnog sustava, cijeli lanac postaje brži i pravedniji, smatra dr. Stuhne.
Ministarstvo zdravstva posljednjih godina uvodi različite mjere za smanjenje lista čekanja – od informatizacije sustava i objedinjavanja naručivanja pacijenata na nacionalnoj razini, do proširenja radnog vremena dijagnostičkih odjela i uvođenja dodatnih smjena. Ipak, rezultati su ograničeni i problem ostaje jedan od najvidljivijih u hrvatskom zdravstvu.
Za pacijente liste čekanja nisu samo statistički podatak, nego realnost koja može značiti pogoršanje zdravstvenog stanja, kasniju dijagnozu i duži oporavak.
