Naša druga sugovornica u serijalu „Žene u biznisu“ je Monika Antolović, fitoaromaterapeutkinja i vlasnica “Aromarice”, biljne ljekarne u koju dolaze brojni građani kada zatrebaju stručne savjete i biljne pripravke.
S Monikom razgovaramo o izazovima ženskog poduzetništva, kako se odlučila baviti upravo fitoromaterapijom, može li se dobro živjeti od ovog posla, koliko je važna edukacija u poduzetništvu…
Otkud ljubav i interes za aromaterapijom i fitoterapijom?
Po struci sam komercijalist, ali sam specijalizirana za posebne proizvode porijeklom iz biljaka, dakle biljne iscrpine u obliku tinktura, suhih ili tekućih ekstrakata, eteričnih ulja ili hladno tiještenih ulja. Prije otvaranja biljne drogerije “Aromarica”, radila sam za prvu takvu u Zagrebu, popularnu Terra Organicu, gdje je vlasnica konstantno ulagala u naše znanje, te nas educirala u suradnji s dr. Striborom Markovićem, ocem fitoaromaterapije u Hrvatskoj.
Doktor Marković predaje na riječkom Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova i kod njega sam diplomirala fitoaromaterapiju. Bez njega i Terra Organice ne bi danas bila ovdje i bavila se poslom kojeg neizmjerno volim.
Kako si došla na ideju za pokretanje “Aromarice”, što je bio motiv da otvoriš obrt?
Ponekad u životu presude sitnice i odvedu nas u nekom drugom smjeru. Tako je bilo i sa mnom. Ne mogu reći da sam bila nezadovoljna u Terra Organici. Radila sam posao koji volim, vlasnica je bila korektna u odnosima i poštena u naknadi za rad, klijenti pristojni, ali me izluđivalo putovanje u Zagreb i vječni nedostatak parkinga.
Nisam imala neku ušteđevinu niti veliki početni kapital, ali sam imala znanje i jasnu viziju prema kojoj sam krenula. Tada je svemir jednostavno počeo slagati pomalo sve na svoje mjesto, a putevi su se samo otvarali i vodili me ka “Aromarici”.
Aromarica je rasla polako
Koliko dugo postoji Aromarica? Kako je izgledao razvoj poslovanja od samog početka do danas?
Razvoj poslovanja je tekao sporo, ali osobno vjerujem da se tako grade čvrsti i dugotrajni temelji. Rasla sam polako i povećavala asortiman iz godine u godinu, ostavljajući skoro svu zaradu i dohodak u Aromarici, a isplaćivala sam sebi minimalno koliko sam morala, i kako se ono kaže u narodu, dvaput prevrnula svaku kunu prije trošenja. Aromarica je dvaput preživjela lockdown i karantenu. Ali eto, još uvijek smo nas dvije tu i rastemo zajedno sada već sedmu godinu. Aromarica je otvorena 30. listopada 2019.
Za pokretanje obrta trebaju određena financijska sredstva. Kako si to financirala, vlastitim sredstvima ili podizanjem kredita? Ako je u pitanju kredit, koliko ga je bilo teško dobiti?
Ništa bez financija, da. U kredite i bankarski sustav osobno ne vjerujem, tako da nisam posezala za tim financijskim alatima.
Uzela sam mali poticaj, dodala svoj kapital koji nije bio prevelik, ali sam imala tu prednost da sam dobro poznavala dobavljače i imali smo razvijeno međusobno povjerenje, tako da sam uz odgode plaćanja uspjela napuniti police. Ne krcato kao što su pune danas, ali jesam. Ironično danas mi u banci svako malo nude “povoljno kreditiranje”. Još uvijek je odgovor hvala, ali ne hvala.
Namještaj i police u Aromarici, koji je od ariša, suprug i ja smo sami slagali i montirali. Više on, nego ja, ali i tu smo uštedjeli na majstorima.
Najteže je bilo na početku
Kao žena koja vodi vlastiti obrt, koji su najveći izazovi s kojima se susrećeš u vođenju “Aromarice”? Koliko je administracija (npr. Ortnička komora, Porezna uprava, gradska i županijska…) spremna pomoći kada se pojavi neka izazovna situacija?
Najteže mi je bilo zapravo u početku što se tiče administracije koja je u našoj državi jako uspavana, dokona, spora i poprilično neusklađena, i to je bila najizazovnija situacija u otvaranju obrta. Uskladiti njih sve. Danas nemam više apsolutno nikakvih situacija.
Plaćam sve svoje obaveze prema državi, gradskim poduzećima preko knjigovodstva koje se bavi time, tako da ja svoju energiju trošim samo na svoju materiju i bavim se klijentima, pacijentima i naravno daljnjim edukacijama pošto se u fitofarmaciji konstantno pojavljuju nove informacije, nova istraživanja, moram biti u toku.
Poduzetništvo je životni poziv
Kako je biti žena i poduzetnica u području fitoaromaterapije?
Kao i u svakom zanimanju moraš voljeti to što radiš, zapravo to mora biti tvoj životni poziv, onda je lako. Većina mojih kolega jesu žene. Imamo samo dvoje-troje muških kolega.
Koliko prosječno traje tvoj radni dan? Možeš li kad dođeš kući nakon posla potpuno se isključiti ili radiš i u slobodno vrijeme?
Ne znam koliko mi traje radni dan. Nisam mjerila nikad. Jednostavno krenem u dan, pa kako me odnese. Ponekad se doista zakomplicira, sabije se sve odjednom, a ponekad bude lagan dan.
Naučila sam s godinama ne borit se protiv nijednog. Lagano, pa koliko stignem. Šefa nemam, tako da sama određujem tempo. Na početku sam se znala pogubit i stavljati klijente ispred sebe. Dakle, navečer stižu mailovi, poruke, ja bih odgovarala odmah. Često se zateknem doma da razmišljam što mi ono tamo nedostaje, da moram naručit. Kasnije sam naučila jednostavno da moram imati radno vrijeme i slobodno vrijeme. Kao da radim za nekoga drugoga i dalje. Mora postojati granica kakva takva. I zbog mene i zbog klijenata.
Kako usklađuješ poslovni i privatni život?
Ne usklađujem. Meni je to jedan život. I kad privatno odem na planinarenje biljke su sa mnom. Živim na selu, tako da sam uvijek okružena samoniklim ili uzgojenim biljem i šumom, a imam i dosta egzotičnog kućnog bilja koje isto zahtijeva brigu i pažnju.
Godišnje odmore također provodim ili na divljim planinama ili divljim otocima gdje su opet oko mene biljke i kolegice iz toga svijeta, a često idemo u berbu biljaka, crnog bora, kantariona i ostalog. Jednostavno, to je moj život.
Kako se nosiš s konkurencijom i promjenama na tržištu prirodnih proizvoda, trendovima koji dolaze s društvenih mreža (sada je jako popularno ricinusovo ulje koje se kapa u pupak…)?
Ponosna sam na našu branšu i kolegice jer nas je malo i povezane smo u smislu da savjetujemo i pomažemo, konzultiramo se, ispravljamo greške i recepte često, tako da ih ni ne gledam kao konkurenciju. Kroz ovaj naš svijet ide nekako i duhovnost, pa samim time ima manje ovih prizemnih osjećaja ljubomore, zavisti ili sličnog. Tu sam sretna.
Promjena na tržištu uvijek ima, i to je u redu jer moramo naprijed sa znanjem i novitetima. Jasno, puno je i pomodnih informacija u bespućima interneta, kao i nadriliječništva, šarlatanstva, lažnog predstavljanja, ali ja ne mogu to ispraviti niti trošiti energiju na takve.
Svako danas može u Googlu i provjeriti transparentnost osobe ili stranice.
Ovo je stil života, ne posao za zaradu
Može li se danas ugodno živjeti od obrta odnosno od aromaterapije i prodaje prirodnih pripravaka?
Zaradim za kruh i mlijeko, naravno. Obogatiti se neću i to je isto sigurno. Ovisno je o osobi što želi u životu, ako želi novac, neka otvori kafić ili se bavi dionicama na burzi. Ovo nije taj svijet, mi nismo takvi ljudi. Ovo je stil života, ne posao za zaradu.
Koji bi savjet dala mladim poduzetnicima koji razmišljaju o pokretanju sličnog obrta? Što je najvažnije u poduzetništvu?
Mislim da nisam prava osoba za davanje savjeta o poduzetništvu. Ja sam slijedila neku svoju intuiciju, neki svoj unutarnji glas, imala svoj tempo i imala dosta sreće u svemu.
Pravne savjete i alate za poduzetništvo još uvijek ne znam. Mislim da je samodisciplina najvažnija kao i zdrav temelj te korektnost prema klijentima i prema dobavljačima, onda je vrlo mala mogućnost za nesporazum ili neki konflikt.
Povremeno vodiš radionice o izradi prirodnih kozmetičkih proizvoda za koje vlada veliki interes. Koliko ti znači takva podrška lokalne zajednice?
Vodim da, i to mi je neizmjerno veselje. Kontakt s ljudima, povratne informacije i znanje koje se množi, uvijek me napune pozitivnom energijom. Pogotovo me vesele radne radionice gdje polaznice svojim rukama stvore neku kremu, melem, kuglicu za kupanje ili slično. Jako su ponosne na sebe i to me baš, baš veseli. Danas slabo svi zajedno stvaramo svojim rukama, a to je iznimno važno. Pogotovo kod djece koja su uvijek dobrodošla na svim mojim radionicama i to besplatno.
Podrška lokalne zajednice je od početka bila doista velika jer sam prva velikogorička biljna ljekarna, te sam htjela da ova ljekarna bude kutak zdravlja i ljepote, a to su prepoznali redom svi i sam gradonačelnik je došao na otvorenje i dao nam punu podršku.
Koliko pratiš trendove u aromaterapiji i fitoterapiji? Danas puno ljudi bira prirodne proizvode, čajeve, liječenje biljem, uljima…
Trendove i novosti u fitofarmaciji pratim svakodnevno, najviše preko stručnih stranica Plantagea.hr i našeg mentora dr. Stribora Markovića, te preko grupa sa kolegicama. Aromaterapiju i izradu prirodne kozmetike preko naše Mirele Ilenić, pionirke u izradi prirodne kozmetike i njezine stranice Mireille Lab.
Kod biljnih lijekova često se mijenjaju standardizacija i dnevne doze, zbog novih kliničkih istraživanja, tako da se pratiti mora. Kod izrade prirodne kozmetike Mirela pak skoro na mjesečnoj bazi donosi novitete iz svijeta u izradi prirodne kozmetike, novih emulgatora, prirodnih konzervansa, ambalaže i ostalog tako da moram pratiti i nju.
Koje dodatne mjere podrške smatraš korisnima za poduzetnike početnike?
Imamo VEGOR-u koja edukacijama pomaže početnike, surađuju i s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje koji nude razne mjere samozapošljavanja i pogodnosti. Nadalje, tu je Poduzetnički centar gdje su početnicima poduzetnicima dostupni uredi besplatno sa internetom, gdje mogu dogovoriti sastanak sa klijentom u slučaju da još nemaju radni prostor, postoje i konferencijske sale gdje se mogu odraditi razna predavanja i prezentacije, tako da to uvelike olakšava.
Kako procjenjuješ položaj poduzetnica u Hrvatskoj danas? Koje prepreke su još prisutne?
Ravnopravne smo na papiru, ali još uvijek nismo u potpunosti ravnopravne. Imamo priliku, ali svakako je ženi teže priliku iskoristiti, pogotovo ako je mlada majka s malom djecom. Jednostavno je to tako, jer i ako ima podršku obitelji ili dadilju, majka je emocionalno razapeta između ta dva svijeta.
Uvijek navijam za ženu i tvrdim da nam je svaku prepreku duplo teže prijeći nego muškarcu, i dvostruko truda moramo uložiti.
Složenija smo bića od muškaraca i često nama upravljaju emocije. Naše ili tuđe.
Žene trebaju učiti od muškaraca
Koje su, prema tvom iskustvu, ključne vještine koje žene trebaju razvijati da bi uspjele u poslovanju i uspješno vodile vlastiti posao
Trebamo učiti od muškaraca. Pojednostaviti. Svesti na racionalno i razumno. Isključiti emociju. Vježbati to. I poštovati sebe, ako želimo da nas poštuju drugi. Taj proces će trajati dugo jer smo generacija koja nije tako odgajana. Usađeno je u nas da je u redu trpjeti, stavljati tuđe potrebe i želje ispred svojih. A to nije ispravno.
To se zove samopoštovanje i mi žene ga moramo naučiti izgraditi.
Organizacija i planiranje nam je većini urođeno, samim tim i upravljanje, tako da je taj dio u redu.
Mnoge poduzetnice i poduzetnici dan počinju s mislima na svoj posao, račune, probleme… Jesu li tvoje prve misli o novim proizvodima koje želiš ponuditi u “Aroamarici” ili brineš o računima, plaćanju troškova i sličnim mukama…?
Računi su dio života. Tako i gledam na njih. Kao na prolazan problem, jer on to i jest. Ispočetka me to znalo mučiti, ali razmišljam ovako: do sada sam sve uspjela riješiti, uz karantenu zbog korona virusa, uz potrese, uz rat u Ukrajini, pa u Palestini…. pa uvijek je neki problem. To je život. Plivaš, ne staješ…
Asortiman stalno širim i da, to me veseli. Učiti mehanizme djelovanja noviteta, nove biljke, egzotične biljke.
Trenutno smo u zen fazi. Stabilno i dobro. Tako da tek sad malo uživam u plodovima rada i odricanja, i neka ostane na tome. Zasad.
**** OVAJ TEKST DIO JE PROJEKTA ”ŽENE U BIZNISU“ GORICE.INFO I VG BUSINESS FORUMA****
