Ivana Stepinac jedna je od najboljih u ovogodišnjoj generaciji maturanata Gimnazije Velika Gorica. Tijekom četverogodišnjeg obrazovanja, svaki je predmet prošla s odličnim uspjehom, a uz čitav teret gimnazijskog programa, završila je i srednju glazbenu Umjetničke škole Franje Lučića.
Danas je novopečena brucošica Matematičkog odsjeka PMF-a te klaviristica i glazbena teoretičarka. Ivana je pravi primjer mlade uspješne osamnaestogodišnjakinje.
Odlični uspjesi na matematičkim natjecanjima te upis na Istraživački smjer matematike dokaz su Ivanine predanosti znanosti. Kako kaže, za matematiku se zainteresirala tek u srednjoj školi i to zahvaljujući profesorici Višnji Štajdohar.
– Ne smatram da sam genij za matematiku, ali mi je oduvijek dobro išla. U osnovnoj školi smo stalno mijenjali profesore, pa nisam imala neki kontinuitet koji mi je trebao da usavršim matematiku. Dok sam bila manja uvijek sam mislila kako je to super predmet, ali nikada to ne bih mogla studirati, i tako je bilo cijelu osnovnu školu.
No kada sam došla u srednju nekako mi je baš krenulo s matematikom. Kliknula sam baš dobro s profesoricom i odgovarao mi je način predavanja te ona kao osoba. Kad sam vidjela da ona toliko voli svoj predmet i koliko se uživi u predavanja te da toliko zna – stvarno sam joj se divila. Shvatila sam da ako ikada poželim biti profesorica matematike, htjela bih biti kao moja profesorica. Uistinu mi je uzor i krasan učitelj, ne samo svoga predmeta već i životnog iskustva. Rekla bih kako mi je omiljeni profesor te inspiracija za bavljenje matematikom – priča nam Ivana.
Završila i Srednju glazbenu školu
Uz završenu osnovnu glazbenu školu, Ivana se može pohvaliti i srednjom glazbenom školom. No četiri godine pohađanja dviju srednjih škola nije jednostavno. Uz sedam sati svakoga dana u gimnaziji, ostatak je vremena provodila u glazbenoj školi. Nekada je tamo provodila i po 20 sati tjedno, uz što je također morala kod kuće vježbati sviranje instrumenata i učiti teoriju.
Ove sam godine imala glazbenu i subotom – zahtjevno je, nećemo se lagati. Događa se da srednjoškolci produljuju godinu u glazbenoj radi redovnih školskih obaveza, pa kada radite sve paralelno četiri godine postaje izazovno. Često nemate vremena odmoriti se, makar mentalno, ili se vidjeti s prijateljima.
Gimnazija je na svoju ruku teška, ali glazbena zahtjeva još jednu razinu rada. Za gimnaziju, ako i nisi učio, neke predmete možeš u nuždi naštrebati dan-dva prije, ali klavir, ako ne vježbaš cijele godine, ne možeš prije godišnjeg ispita naučiti sve. Traži se kontinuirani rad koji se ne može nadomjestiti večer prije. Ipak, svi su profesori puni razumijevanja jer su i oni u svoje doba pohađali dvije škole te znaju kako je to. Balansirati je teško, no kada imaš manje vremena prisiljen si raditi efikasnije. Mislim kako mi je to puno pomoglo pri organizaciji vremena i da će mi jako dobro doći na faksu – kaže Ivana.
Zahvalna je svojim školama na razumijevanju i podršci. Ističe problem popularnih zagrebačkih gimnazija koje ne omogućuju svojim učenicima bavljenje drugim interesima po cijenu održavanja reputacija kao zahtjevnih škola.
Gimnazija je imala razumijevanja za moju drugu školu
– Gimnazija mi je izlazila u susret i odgovarala sam po dogovoru, no ni to nije lako. Znalo se dogoditi da zaboravim da odgovaram taj dan, ili to shvatim kada sam već u školi… Postoje gimnazije koje to ne omogućuju i mislim da je to promašaj škole zato što ne dozvoljava učeniku da se bavi onime što ga zanima, odnosno ograničava ga. Ne radi se samo o nama glazbenicima, nego i o vrhunskim sportašima ili plesačima.
Upisala je Gimnaziju Velika Gorica u razdoblju početka pandemije virusa Covid-19. Iako su joj mnogi preporučivali da upiše jednu od zagrebačkih srednjih škola, odlučila je ostati u Velikoj Gorici. Radi svojih istaknutih matematičkih vještina u osnovnoj školi, mnogi su joj preporučili da školovanje nastavi u Zagrebu. Usprkos savjetima, Ivana je ostala u Velikoj Gorici, a razlog tomu je ljubav prema glazbi te blizina glazbene škole.
– Kod upisa u srednju školu bilo je dosta podijeljenih mišljenja. Imala sam 80 bodova jer sam sve razrede prošla s 5.0, pa su profesori u mojoj osnovnoj školi smatrali kako si ograničavam potencijal ako ne upišem zagrebačku školu, primjerice MIOC. Ipak, smatram kako sam svojim primjerom dokazala upravo suprotno jer lako za ocjene, to svatko može, od veće je vrijednosti znanje koje svakodnevno primjenjujem.
Posrećilo mi se s profesorima, pogotovo iz osnovnih predmeta zbog čega su mi ti predmet bili i omiljeni. To su profesorice koje su razumjele moj način rada i mislim gdje god da sam drugdje bila ne bi moglo biti bolje. Uz to, uspijevala sam baviti se glazbom i stizati u svoju drugu školu na vrijeme – objašnjava Ivana.
Uspoređujući umjetnost i znanost, mnogi smatraju kako jedno isključuje drugo. Ivana je protuprimjer navedenog. Iako uživa u skladbama klasične glazbe te bezvremenskim notama, navodi kako je i glazba puna sklada i pravilnosti radi čega jedno bez drugoga teško postoji.
– Često ih odvajaju, a meni je jako spojivo. Kao glazbeni teoretičar, svu tu teoriju gledam na matematički način. Glazba je na neki način čak i zahtjevnija jer sve što napišete mora i zvučati dobro i skladno, a u matematici riješite zadatak i to je to. Profesori u glazbenoj su mi govorili kako je glazba samo primijenjena matematika na neki svoj, drugačiji način. A matematika, kada dublje uđete u nju, je jako lijepa te je poput glazbe pravilna.
Moji prijatelji koji pohađaju neke zagrebačke gimnazije, morali su odustati od svojih sportova ili instrumenata jer nisu mogli nastaviti tim tempom bez pomoći škole, stoga sam zahvalna našoj gimnaziji što to omogućuje.
Zanimljivo mi je kako je jednima nešto jednostavno dok je drugima kompleksno, na primjer matematičar Fermat koji je otkrio skroz novi teorem algebre je odlučio ne zapisati otkriveno pravilo jer u marginama stranica knjige koju je čitao nije imao dovoljno mjesta. Dvjesto, tristo godina kasnije matematičari se muče njegovim zakonom, dok je on smatrao kako je to prejednostavno i suvišno za napisati. Shvatili su ga tek krajem 20. stoljeća. S druge strane, i skladbe su sličnih priča. Na primjer, opus Dore Pejačević je vrlo zanimljiv jer, premda koristi disonantne tonove, omogućuje osjećaj muzikalnosti. Usporedivo je s negativnim brojevima koji onda na kraju tvore konkretno i pozitivno rješenje – nadahnuto objašnjava Ivana.
Matematika na maturi je lakša nego na natjecanjima
Na pitanje kako komentira rezultate ovogodišnje mature, Ivana obrazlaže kako je za prosjek lošijih ocjena na Matematici odgovoran isključivo nedostatak kontinuiteta. Radi složenosti i količine gradiva smatra kako se za tako zahtjevan predmet prosječan učenik treba dulje pripremati, i to tijekom čitavog školovanja.
– Matematika je opširna i ne može se naučiti kao što se može primjerice Hrvatski, pogotovo gramatika, nego Matematiku treba znati primijeniti. U tome formule mogu pomoći, naravno, ali ako nemate ideju kako riješiti zadatak kada ga vidite ili ne razumijete pojam koji se nalazi u tom problemu, tu se već dosta izgubite. Mislim kako svima najviše nedostaje kontinuitet jer mnogi računaju kako samim upisivanjem priprema pred maturu da će njih to sve naučiti, ali ako se cilja na neku višu ocjenu, onda se treba krenuti od prvog razreda srednje.
Ja sam se intenzivno počela pripremati nakon kraja škole zato što sam pisala samo osnovne predmete, i gledala mi se samo Matematika za fakultet, stoga nisam imala preveliko opterećenje. Pripremala sam se rješavajući rokove prijašnjih godina mature. Za nju sam se pripremala još i natjecanjima tijekom školovanja kada sam praktički morala znati sve.
Tamo nema knjižice formula kao što je slučaj na maturi, pa sam ih znala napamet na samom ispitu. Matura je bila jednostavnija verzija matematičkog natjecanja, jer primjerice, na natjecanjima nemate niti kalkulator! Najteži zadatak na maturi obično je najlakši zadatak na natjecanju – pojašnjava Ivana
Budućim maturantima savjetuje smirenost i organiziranost u narednoj pripremnoj godini.
Matura nije toliko strašna. Profesori vas isprepadaju da se primite učenja, no ako ste zaslužili ocjene znanjem, onda se ne morate brinuti. Naravno da je stresno, i ja sam griješila više no inače jer vam nije svejedno što napisati. Lako je to reći, ali na ispitu ne smiješ razmišljati o strahu već se fokusirati na zadatke, te biti uvjeren kako znaš i možeš pronaći točno rješenje.
Uči i ponavljaj ono što ti ne ide te više vremena posveti tomu. Jednostavni su to savjeti, ali su u suštini logični i najkorisniji iako bili banalni. Matura je napravljena po mjeri prosječnog učenika. Mislim da nije toliko teška, pragovi su niski te ispod 50 posto i prolazna je. Razumijem zašto je zahtjevna strukovnim školama kada imaju manje nastavnih sati osnovnih predmeta, no gimnazijski je program stvoren za maturu.
Dok uživa u najduljem ljetu od kada je kernula u školu, Ivanu na jesen ipak očekuje nešto novo i nepoznato. Osjeća blagi strah radi fakulteta jer ne zna što očekivati. Kao odgovor strahu razmišlja o ljudima koje će upoznati i činjenici kako će se baviti onime što ju zanima. Iako je studentski život preobrazba iz srednjoškolskog, Ivanu kao i ostale bivše maturante očekuju novi izazovi koje će zasigurno uspješno proći kao i dosadašnju srednju školu. Ipak, uz melodiju klavira ili saksofona, svaki je idući semestar lakši od prijašnjeg.
