Državna matura je nacionalni ispit koji po završetku srednje škole polažu maturanti. Prva državna matura provedena je u školskoj godini 2009./2010. te od tada pa do danas predstavlja prije svega veliki stres srednjoškolcima radi značaja pri upisu na fakultet. Donosimo priču goričke maturantice Marte Crnogaće koja je uspješno položila maturu i sprema se upisati željeni fakultet.
Ovo su ispiti za koje se pripremamo četiri godine, odnosno nekoliko mjeseci veoma intenzivno. Stres oko odabira fakulteta sveprisutan je u posljednjem razredu srednje škole te ga se teško riješiti. Stalno se propitkujemo kojim se područjem baviti ili želim li takav posao raditi do kraja života? Veliki je to teret koji leži na srcima tek punoljetnih osoba.
Farmacija je bila željeni studij
Moje iskustvo nije drugačije, često sam propitivala svoje znanje te sam se bojala kako ću proći. Želja mi je studirati Farmaciju u Zagrebu, no problem je što primaju tek 135 učenika. Bivša sam učenica Gimnazije Velika Gorica te smatram kako imam dobru podlogu iz predmeta koje sam pisala na maturi, no strah od neuspjeha je neizbježan, kaže Marta.
Dok sam svaki razred prošla s odličnim uspjehom, matura je ipak prevelik zalogaj. Ona je čudovište o kojem vas profesori svakodnevno plaše. Pripremate se i učite svakodnevno, no ako se pojavi pitanje koje ne razumijete ili ste zaboravili proći – nastupa panika. Toliko je česta među maturantima da postoji posebno pravilo kako učenik tijekom polaganja mature smije dobiti produženo vrijeme pisanja ako tako odluče profesori, sve radi napada panike ili sličnog. Dakle, i Ministarstvo obrazovanja razumije pod kakav stres stavlja svoje učenike.
Dok je jednima stres inhibitor, drugima je katalizator. Otkrila sam metodu koja funkcionira za mene – stres sam otklanjala upravo učenjem. Kada bih imala osjećaj kako paničarim, počela bih rješavati ispite s nekog od ranijih rokova mature. Odvratilo bi mi misli te je u mojoj glavi to bio jedini način kako ću odstraniti svoj strah od neuspjeha. Preventiva je bila moj lijek. Naravno, ta je metoda rezultirala dugim periodom učenja, no važno je svakom maturantu odvojiti vrijeme u danu za razonodu.
Osobno bih izašla iz kuće i prošetala se ili otišla popiti kavu s prijateljima. Valja napomenuti kako je tema mature bila zabranjena u razgovoru! Iskreno, bila su to naporna vremena, ali mi je drago kako su gotova te ih ne bih ponavljala niti da mi se plati.
Matura je ključ upisa na fakultet. Bez nje, fakultet je nedostižan. Problem je to posebice gimnazijalcima jer naše srednjoškolsko obrazovanje završava tek položenim ispitima. Prema ovogodišnjim statistikama, maturu je pao svaki deseti gimnazijalac te svaki drugi strukovnjak, a matura iz Matematike bila je lakša od esejskog zadatka.
Na Matematici me uhvatila panika, Hrvatski je bio lagan
Matematika više razine bila mi je zahtjevna, uhvatila me panika i borila sam se prvo sa samom sobom, zatim sa zadacima. Godinama slovi kao najteži osnovni predmet, no zadaci nisu toliko teški koliko se o njima govori. S druge strane, Hrvatski jezik je po meni bio doista jednostavan. Sami je ispit bio sekunda posla. Gramatika je bila jednostavna, tekstovi malo zahtjevniji, a povijesti Hrvatskoga jezika gotovo i da nije bilo.
Ipak, esej se smatra zločincem mature. Kada se radi o minimalno 440 riječi, učenici paničare. Usprkos mišljenju većine, smatram kako je esej uistinu bio prolazan. U usporedbi s piscima i pjesnicima poput Šenoe, Matoša ili Ujevića, maturanti su priželjkivali Kafku kako je ove godine stota obljetnica njegove smrti. Na maturi smo se ipak susreli s Dostojevskim, što nije uopće bila toliko velika kazna. Tema mi je odgovarala i raspisala sam se o „Zločinu i kazni“ kao što bih usmeno odgovarala kod svoje profesorice. Engleski je nepotrebno komentirati, kada se svakog roka napiše bolje od Hrvatskog te je ista situacije i ove godine.
Zbog bilogije sam odabrala Farmaciju
Najveću mi je glavobolju stvarala Kemija. Išla sam na pripreme tijekom školske godine te sam za nju mnogo učila. U konačnici sam zadovoljna kako sam napisala ispit obzirom da mi podloga od osnovne škole nije idealna, uspjela sam nadoknaditi sve zaostatke. Biologija je bila manji problem, ona me i motivirala da nastavim obrazovanje na nekom biokemijskom fakultetu.
Odlučila sam se za farmaciju jer je prije svega biokemijskog sektora, no i zbog mog interesa kako djeluju lijekovi. Oduvijek me fasciniralo kako lijekovi „znaju gdje boli“ i kako doista djeluju u našem tijelu te je činjenica kako mogu pomoći drugima pri odabiru ili korištenju lijekova presudila mojoj odluci.
Iako upisi još nisu završili, a stanje se može promijeniti do srijede, 17. srpnja, no obzirom na svoj trenutni rang mogu ponosno reći kako gledate buduću farmaceutkinju. Zadovoljna sam što se rad isplatio i što sam imala priliku srednju školu završiti upravo u svom rodnom gradu.
Moj je savjet novim maturantima da prije svega ovim ispitima pristupe staloženo i organizirano. Svatko bira svoj put te smjer kojim će do njega doći zbog čega je važno odrediti svoju metodu rada na početku. Ništa nije neostvarivo, već je samo pitanje discipline i odlučnosti u borbi s čudovištem zvanim Državna matura, kaže Marta Crnogaća.
