Ovaj tekst dio je Ljetne sheme na Gorici.info. Tijekom srpnja i kolovoza ćemo objavljivati tekstove koji su ove godine izazivali najveću pozornost naših čitatelja, zanimljive razgovore i lijepe priče iz našeg grada… Priču o Ivani Jurmanović Dandić i vezenju objavili smo 9. svibnja.
Velikogoričanka Ivana Jurmanović Dandić po struci je odgojiteljica, rođena Turopoljka, dugogodišnja članica FA Turopolje, obožava sve povezano s tradicijom. Od rane dobi voli crtati, kreirati, stvarati rukama… Njezina strast je pomalo zaboravljena tradicionalna vještina vezenja. Bavi se izradom unikatnih ručnih proizvoda od prirodnih materijala koje možete vidjeti na njezinom Instagram profilu veravi.ručnirad. Vlasnica je obrta za izradu rukotvorina.
Za sebe prvo kaže da je brižna majka, koja dobro poznaje sebe i koja je prihvatila svoju nestrpljivost i živu vatru unutar sebe. Da želi biti odgojiteljica spoznala je u ranoj dobi.
– Osjetila sam da je to poziv za mene jer sam već od najranije dobi shvatila da mi dijeljenje informacija i prenošenje znanja ide prirodno i lako – priča nam Ivana, koja za sebe kaže da je čistokrvna Turopoljka.
– Cijelo odrastanje provela sam na bakinom vrtu i u dedinom vinogradu. Jako dobro su mi poznate nošnje, poculice, opanci i rubače jer sam strastveno plesala folklor od malih nogu. Tek kada sam postala mama shvatila sam koliko se malo poznajem, te je krenuo put upoznavanja same sebe. Osvijestila sam svoje strasti i vratila se korijenjima te danas mogu reći da znam koji je moj put i misija – iskreno govori Ivana.
Vezenje naučila od mame
Otkud interes za ručni rad i vezenje? Gdje ste naučili ove tradicionalne vještine?
– Oduvijek gledam mamu koja veze i to sam od nje naučila. Prenošenje tih vrijednosti s koljena na koljeno za mene je neprocjenjivo i bit ću ona koja to i dalje prenositi u našoj obitelji. Također veliki utjecaj je imalo 16 godina aktivnog plesanja u FA Turopolju. Dugo vremena nisam imala iglu i konac u rukama jer mi je to bilo “dosadno i besmisleno”. Kada sam se jednom uz mamu primila vezenja ubrzo sam shvatila da je to vrijeme u kojem moje misli ne lutaju i tihe su. Oduševila sam se koliko me umiruje i koliko mi upravo to treba u ludom tempu svakodnevice – govori nam Ivana.
U doba hiperprodukcije i brze mode teško je pronaći materijale za jedan ovakav tradicionalni stil kao što je vezenje. Ivana se snalazi na razne načine.
– Puno vremena posvetim traženju materijala koje mi odgovara po svim standardima, također volim kupovati od hrvatskih proizvođača i time podržavati njihov rad. Trudim se ne kupovati jeftinu uvoznu sirovinu. Izbor je ograničen, cijene su dosta narasle u zadnjih pola godine, ali zadovoljna sam kada pronađem ono što mi je potrebno – ističe Ivana.
Svaki proizvod ima emociju
Na Instagramu se mogu vidjeti Ivanini radovi koji podsjećaju na neka davna vremena. Zanimalo nas je tko su klijentice koje naručuju da im izveze neki detalj na torbi, majici, kapi…?
– Moje klijentice često vole reći za moje proizvode da ih odvedu u neka prošla vremena, podsjete ih na mamu i baku. Ponosna sam na emociju koju prenosim kroz svoj proizvod. Trudim se od kupnje materijala, pa sve do izrade, pranja i pakiranja raditi po ekološki prihvatljivim načelima proizvodnje.
Svaki proizvod koji izradim je jedinstven i unikatan, ali svestran i nosiv. Moje klijentice su one koje su osviještene, biraju manje odjevnih predmeta, ali kvalitetnih i dugovječnih. Obožavaju spoj modernog i tradicionalnog, te najčešće dolaze s rečenicom: “Nije mi važna cijena i rok isporuke” – kaže Ivana.
Trenutno samo veze na odjevne predmete. Veseli je kada vidi sve više mladih žena koje se okušavaju u vezenju ili probude ljubav koja se uspavala i time kreiraju ukrasne predmete koji budu predivna uspomena na posebne dane.
Hobi pretvorila u posao koji obožava
Zanimalo nas je može li se živjeti od vezenja ili je ovo samo hobi kojim se opušta?
– Za mene je ovo posao od kojeg živim. Svakako ne bih to mogla bez podrške svojih najbližih i poslovne mentorice. Kada sam hobi pretvarala u posao bilo mi je jako važno da ne lutam, te organiziram poslovanje da bude i dalje užitak, a da donosi i prihode.
Inspiracija su joj žene koje je okružuju, nošnje, krajolik, priroda oko nje.. Sve što je živo i za mene ima emocionalnu vrijednost. Prije svega prodajem sebi svaki svoj proizvod, a onda drugima.
Vezenje i privatni život u potpunosti su isprepleteni, kaže Ivana i pojašnjava kako posao ne odvaja od svoj privatnog života.
– Vezenje mi pruža odmak, odmor i buđenje kreativnosti tako da često u danu posežem za njim. S druge strane dosta vremena ulažem na samopromociju, kreiranje novih projekata i održavanje kreativnih radionica sa ženama. Zahvalan sam na slobodi koju mi ovaj posao pruža jer ga mogu raditi gdje god bila.
Na radionicama u Pučkom učilištu Goričanke podučava vezenju
U Pučkom učilištu Ivana održava radionice vezenja za koje vlada veliki interes. Koliko brzo se može naučiti ova tradicionalna vještina koju su naše bake obožavale?
– Tako je, ponedjeljkom smo u Pučkom, bude nam jako opušteno, ali i zabavno. Drago mi je da su žene prepoznale benefite vezenja i da sam im uspjela prenijeti osnove. Ručni vez se brzo savlada, važno mi je napomenuti da nema krivog i lošeg. Uvijek kažem ženama i to je neka moja poruka: “Igrajte se”. Neka je fokus na prisutnosti i odmaku od svakodnevice, a ne na savršenstvu veza – savjetuje Ivana.
Nakon radionica vezenja polaznice su oduševljene.
– Reakcije su predivne, dio polaznica je redovan na radionicama. Drago mi je kada žene nastave i kod kuće s vezenjem, te osjete koliko ih se um utiša, a kreativnost probudi. Često mi kažu kako su zahvalne na radionicama, te da su i same iznenađene koliko su se zaljubile u ovu tradicionalnu tehniku. To mi je potvrda za sve što kreiram i radim – poručuje Ivana Jurmanović Dandić.
*** Tekst je dio projekta Moja Gorica ***
.