Prošle sam godine pokušao završiti polu-Ironman u Austriji – u prekrasnom Zell am See-u. Utrka se sastoji od 2 km plivanja, 90 km bicikla i 21 km trčanja.
Uz svoje poslovne i privatne obaveze, spremao sam se nešto manje od godinu dana.
Kako se ne osjećam dobro u vodi, znao sam da mi plivanje neće biti lako, ali da ću ga nekako završiti.
Stvarni je izazov bio bicikl – 14 km uspona, od čega su zadnja dva kilometra sa 14% nagiba toliko strma da sam morao sići s bicikla i gurati ga.
Nisam uspio. Diskvalificirali su me na 60. kilometru utrke jer sam zakasnio 15 minuta na kontrolnu točku.
Ponižavajuće iskustvo, jer sam morao sići s bicikla, predati ga organizatoru da ga vrati na start utrke i pridružiti se grupi od 30-tak “gubitnika” koji su morali napraviti to isto.
Godinu dana priprema – i onda neuspjeh.
Na moju sreću, ovo nije prva stvar u životu koja mi nakon toliko priprema, uloženog truda i vremena nije pošla za rukom – iz prve.
Mogao bih nabrajati satima stvari iz mog života koje se nalaze u toj kategoriji.
Često puta ne možemo birati što će nam se dogoditi. Možemo izabrati kako ćemo na to reagirati i što ćemo napraviti.
Tako sam se i ja nakon svega nekoliko dana ponovo prijavio na istu utrku. Ponovo prošao godinu dana priprema.
Sve s jednim ciljem – da se suočim sa svojim unutranjim demonima.
Da se pojavim na startu i utrčim u to tamno jezero – ja koji se se više od svega bojim dubina i nisam prirodno talentiran za plivanje.
Nisam talentiran ni za bicikl niti za trčanje.
Ali ono što znam je da sam jak u glavi i da sam prokleto uporan.
Znam da sam u ovih godinu dana naučio ogromnu životnu lekciju, što nema cijenu.
Lekcija glasi – nemoj željeti manje problema u životu. Želi da ti budeš bolji sljedeći put kad se pojavi taj isti ili slični problem.
Ironman je sportska, a ne duhovna disciplina. Ali dublja poruka Ironmana je da ne možemo željeti da ovaj put uvjeti i utrka budu lakši. Možemo se samo bolje pripremiti nego prošli put i postati bolja verzija sebe koja će završiti utrku.
Znam da sam se pripremio maksimalno dobro. Znam da sam odradio velik broj treninga. Znam da kad utrka starta, da će to biti moja polazna točka – vjera u trening i mentalni ulazak u “moju” utrku, nevezano za sva druga događanja oko mene.
Znam da ću imati najbolji tim za podršku – moju kćer. Dijeljenje tog iskustva s njom nema cijene. Poruka koju će ona dobiti taj dan je da se trebaš pojaviti na startu i dati sve najbolje od sebe – bez obzira na bilo što drugo.
Stoga, nemojmo tražiti izgovore u stvarima i događanjima oko nas. Nemojmo kriviti druge. Nemojmo tražiti prečicu u pokušaju da preskočimo druge koji čekaju u redu ispred nas.
Jedino što možemo je raditi na tome da mi budemo bolji, bez obzira na sve okolnosti koje nas okružuju.
Ne možemo utjecati na ono što će nam se dogoditi. Možemo samo utjecati na ono što ćemo mi napraviti.
Tajna života nije biti. Tajna života je postati.
Možda nikad neću biti vrhunski triatlonac, ali znam da treba imati petlju samo pojaviti se na startu.
Također znam koliko sam truda i vremena uložio u to da postanem osoba koja će imati dovoljno petlje da se pojavi na startu.
To su stvari koje vam nitko u životu ne može oduzeti.
I zato nemojte kriviti okolnosti i probleme. Postanite bolji.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 146. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post