Najjači i najdirektniji poligon za rad na sebi su odnosi.
Kako najveći dio života provedemo na poslu (pričam iz vlastitog iskustva), odnosi koje pokušavamo uspostaviti i upravljati s njima u poslovnom okruženju, nude nam nepresušni izvor inspiracije i stvarnih primjera kroz koje prolazimo iz dana u dan.
Ima dana (pričam iz vlastitog iskustva) kad nam se čini da stvari funkcioniraju savršeno.
A ima i onih drugih kad se oluja poslovnog okruženja trudi svim silama srušiti naš brod i povući nas na dno.
Često puta nam se čini nemoguće u oluji ostati miran i držati fokus prema luci u koju želimo dovesti naš brod. Pogubimo se i mi i/ili ljudi oko nas.
U svojih skoro tri desteljeća privatnog biznisa imao sam stotine situacije koje su me znale trenutno izbaciti iz takta i držati me u disbalansu tjednima, pa čak i mjesecima. Neke su me situacije u međuljudskim odnosima držale i godina u propitivanju “što je pošlo po zlu”.
Najgore od svega je što sam se osjećao kao spužva iz koje je netko istisnuo i zadnju kap vode – međuljudski odnosi su me praznili na najjače.
Stvari su se promijenile kad sam počeo raditi sa svojim prvim poslovnim trenerom.
Požalio sam joj se nakon jednog od “takvih” dana, da sam totalno prazan.
Neću zaboraviti što mi je odgovorila: “To je značenje koje daješ međuljudskim odnosima. Ako ne želiš da te odnosi s drugima prazne, moraš promijeniti značenje koje im daješ.”
Naravno da se stvari nisu promijenile preko noći, ali je ta njena rečenica bila točka preokreta za mene.
Zašto to pišem?
Današnji je dan bio klasičan primjer u kojem ništa nije išlo prema planu.
Danas nisam imao zakazan ni jedan sastanak, što je u mom rasporedu rijeđe od sedmice na lotu. Trebao sam uz šalicu espressa odraditi tehnički pregled s autom i pripremiti se za put na koji sutra planiram krenuti.
Tehnički pregled koji je trebao biti formalnost, pretvorio se u cjelodnevnu avanturu jer mi je nedostajao jedan dokument za tvornički ugrađenu kuku, a dan bez sastanaka je neplanirano postao cjelodnevni sastanak do kasno uvečer.
Neplanirani sastanak je posljedica loše pripreme, neusklađenosti i neraspoloživosti ključnih ljudi na projektu koji završavam – ova tema definitivno zahtjeva kvalitetan članak i tu još moram dosta učiti.
Ali i u ovakvom danu, fokus mi se brzo vraćao tamo gdje je potreban, a to mogu zahvaliti značenju koje dajem međuljudskim odnosima.
Kao što je veliki perzijski pjesnik Rumi napisao: “Nije na nama da tražimo ljubav. Na nama je da uklonimo prepreke koje smo izgradili protiv nje.”
To je moje viđenje odnosa.
Na meni je da uklanjam prepreke koje se pojavljuju na tom putu, a odnosi su upravo ti koji mi direktno ukazuju na prepreke.
Kako ukloniti prepreku koja mi uskraćuje životnu energiju i unosi nemir?
Jedini način je da se opustimo i odmaknemo od unutrašnjeg dijaloga koji nas uvlači sve dublje u zamku vlastitog uma.
I kao što naše fizičko tijelo ne može preživjeti bez redovne eliminacije štetnih tvari u našem organizmu, tako i naše energetsko tijelo ne može preživjeti bez eliminacije blokirane energije – ono što nam nitko nije rekao da se to dešava upravo kroz taj isti unutrašnji dijalog generiranjem misli.
Stoga, ne postoji bitnija vježba od “opusti i odmakni” u teretani koja se zove “spoznaj sebe”.
I zato s veseljem pišem ove retke kasno na večer nakon dana koji je pošao po krivu – jer sam odnose s drugima spoznao bitnu stvar koje će mi pomoći u svakom sljedećem danu.
Uspio sam ukloniti veći dio prepreka koje su mi se pojavile po putu i kao što je moj dragi prijatelj Saša rekao na svom večerašnjem predavanju kojem sam uspio nazočiti – “Najbolji su mi se poslovi dogodili, trenutak prije nego što sam htio dići ruke od svega!”
Tako su se i meni danas dogodili dragocjeni uvidi do kojih može ne bih uspio doći u normalnim okolnostima.
Nemojte unaprijed “osuditi” loše dane – ako ostanete otvoreni usprkos svemu, možda i vas dočeka uvid koji će vam promijeniti život.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 122. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post