Prije otprilike sedam godina na seminaru Tony Robbinsa sam po prvi put sam čuo izjavu: “Biznis je duhovno iskustvo.”
U tom trenutku mi ta izjava nije imala nikakvog smisla. Nisam pronalazio nikakvu poveznicu između duhovnosti i biznisa, iako sam se paralelno bavio i jednim i drugim.
Gotovo sam cijeli svoj radni vijek u privatnom biznisu, ali sam usporedo s tim uvijek pohađao predavanja i seminare o duhovnosti i pročitao sve što se moglo pročitati o duhovnim aspektima života.
Ali uvijek sam pristupao tome kao odvojenim domenama – nisam susreo osobu koja je bila “duhovni” biznismen.
Knjiga koja mi je promijenila to uvjerenje je “Oslobođena duša” autora Michaela Singera, u kojoj prenosi svoju životnu priču joga majstora koji je sagradio poslovno carstvo vrijedno 3 milijarde dolara.
I koliko je uistinu impresivna činjenica da je netko od nule sagradio i prodao tvrtku tolike vrijednosti, jednako je impresivno da je Michael cijelo to vrijeme sagradio i hram joge u kojem je svake nedjelje držao besplatne satove joge.
Ova knjiga nije dio moderne “self help” sage u kojoj će vas autor pokušati uvjeriti u “5 koraka do vašeg prvog milijuna” ili “tri stvari koje će od vas napraviti magnet za privlačenje bogatstva”.
Poruka knjige je bitno dublja i govori o odluci autora da se prepusti svemo što se u tom trenutku dešava pred njegovim očima.
Pročitao sam je nekoliko puta jer je govorila o stvarima koje mi se na dnevnoj bazi događaju na potpuni drukčiji način od bilo koje knjige koje sam prethodno pročitao.
Ustvari ne možemo svoj posao napraviti duhovnim. Ono što možemo je napraviti sebe duhovnim na poslu i u bilo kojoj drugoj životnoj situaciji.
Ali kako sam do tog trenutka godinama dnevno provodio 10-12 sati na poslu, ideja o duhovnosti na poslu mi je po prvi put spojila te dvije to tada odvojene stvari u jednu cjelinu.
Izazov nije u tome da pronađemo idealan posao koji će ispuniti i našu duhovnu stranu, izazov je u tome da pronađemo način da budemo duhovni na poslu koji već imamo.
Da bi to mogli napraviti, moramo krenuti od pitanja što je ustvari posao?
Za većinu ljudi, posao je odgovor na njihove probleme.
Unutrašnji narativ kroz koji prolazimo otprilike glasi ovako: “Iznutra nisam dobro i zato odlazim na posao da zaradim novac i da uživam preko vikenda, da mogu putovati, da si mogu priuštiti stvari…”
Ili “Nedostaje mi smisao u životu i zato odlazim na posao da mogu nečemu doprinijeti.”
Ili “Nisam sigurna u sebe. Posao mi daje priliku da se dokažem sebi i drugima.”
Drugim riječima, ne radi o poslu. Radi se o meni.
Radi se o tome što mi moj posao može dati, koje moje potrebe može ispuniti, radi se o mojoj karijeri i o mom napredovanju, o mom rastu i natjecanju s drugima – ne radi se o poslu.
U konačnici, posao postaje mjesto na koje odlazim da uzmem nešto za sebe.
Spoznaja do koje sam ja došao je upravo suprotna – posao je mjesto na koje odlazim davati, a ne uzimati.
Svako stvorenje i svaka stvar u životu ima prirodnu sposobnost i potrebu za davanjem – to je dar koji smo stekli rođenjem. Na taj način svi pridonosimo životu koji se odvija pred našim očima.
Ako pristupimo životu iz te perspektive, onda posao nije odlazak u ured. “Posao” postaje svaka životna situacija koja se odvija pred nama. Doslovno sve što život stavi pred nas, postaje naš “posao”.
Da bi to postalo moguće, potrebno je “resetirati” naš odnos prema poslu.
Kad napravimo taj “reset”, shvatiti ćemo da nije problem u našem poslu – problem je u nama i u našem odnosu prema poslu, bez obzira s čime se u tom trenutku bavimo.
Problem je u tome što u odnose ulazimo zato što mislimo da nešto nije u redu s nama i da će upravo ta druga osoba biti rješenje našeg problema. Ulazimo da uzmemo, umjesto da damo ono čime smo ispunjeni.
Isto je i na poslu – trebamo doći na posao jer postoji nešto u nama što želimo podijeliti i izraziti. Sam čin dijeljenja i djelovanja na poslu donosi ispunjenost i sreću. A sreća je prethodnik i glasnik uspjeha.
Stoga restirajte svoj odnos prema poslu i upitajte se. “Kako mogu učiniti ovaj trenutak pred sobom boljim?”
To je pitanje koje će vam promijeniti život.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 129. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post