Približava se “ono” doba godine.
Obično se osvrnemo na godinu iza nas i pokušamo dokučiti što se zapravo dogodilo, što smo učinili dobro, a što pogriješili, a možemo bolje.
Usmjeravamo pogled i fokus na godinu koja je pred nama – odlučujemo što želimo postići u sljedećih 365 dana.
Uživajući u danima oko Božića, osjećamo se dobro jer provodimo više vremena sa svojom obitelji i voljenima.
A onda u sunčano jutro ispijajući kavu u toplini svoga doma, gledajući u božićno drvce, odlučujemo postaviti ciljeve za sljedeću godinu koja samo što nije počela.
Uzimamo svoj dnevnik ili bilježnicu i počinjemo zapisivati svoje ciljeve i želje.
Ali ciljevi koje si zacrtamo sunčanog dana nestaju s prvom olujom – kada nas život uvijek iznova zagrize i testira.
Kako se pobrinuti da se ovaj put ne vratimo na svoje stare staze i odustanemo od svojih ciljeva?
Prvi korak je pronaći snažnu svrhu i razlog zašto to moramo učiniti. Moramo postaviti teško pitanje – “Kako će izgledati naš život ako odustanemo i ne učinimo to?”
Moramo se zapitati: “Hoću li moći živjeti sam sa sobom ako odustanem od svojih ciljeva i snova?”
Jer upravo u tom djeliću sekunde kada odustanemo od svog cilja, gubimo i dio sebe. A onda se moramo boriti 10 puta jače kako bismo povratili taj dio svoje duše.
Pronalaženje prave svrhe i razloga zahtijeva zalaženje duboko u sebe i suočavanje sa svojim demonima.
Pravo putovanje se ne mjeri udaljenošću, već dubinom koliko “duboko” idemo unutar sebe.
Prava promjena moguća je tek nakon što svojim strahovima pogledamo u oči i vratimo taj dio sebe. Za neke od mojih demona trebalo mi je više od 10 godina da se suočim s njima i vratim ono što je moje
Prava promjena moguća je samo kada se naše slabosti otkriju kroz izazivanje samih sebe i pronalaženje unutarnje snage da prevladamo jednu po jednu slabost.
Ne postoji drugi način ako zaista želimo živjeti život kakav smo zamislili. Ako nam je doista stalo do sebe, moramo kopati duboko i pronaći onu veličinu u sebi koja čeka da je otkrijemo. Nitko ne može obaviti ovaj težak posao umjesto nas – samo mi držimo ključ svoje veličine.
Nakon što napravimo prvi korak, ovu svrhu moramo učiniti vizualnom i postaviti je posvuda oko sebe. Čineći ga vizualnim, angažiramo najjače oruđe u našem arsenalu – vlastiti um.
Promatrajući to iz dana u dan, naš će um prirodno tražiti razloge koji podupiru tu svrhu.
Kada odlučimo kupiti novi auto – crveni BMW, naš um će početi skupljati dokaze koji potkrepljuju našu odluku i odjednom ćemo vidjeti samo crvene BMW-e dok se vozimo po gradu.
Isto postižemo tako što zapisujemo svoju svrhu i stavljamo je na hladnjak, u automobil, u kupaonicu – posvuda gdje je možemo vidjeti kako bismo svojim umom uvijek iznova potvrdili koliko nam je važna.
Stavio sam svoje tenisice na sredinu svoje dnevne sobe – tako da ih moram gledati svaki put kad prolazim tim dijelom svog doma.
I konačno, potreban nam je sustav podrške kako bi ova promjena bila održiva i trajna. Ništa ne možemo učiniti sami – potrebni su nam drugi ljudi da brže postignemo naše ciljeve i idemo dalje.
No, moramo jako paziti koji su ljudi u naših “top 5”, jer mi smo njihov “zajednički nazivnik”.
Postajemo oni s kojima provodimo najviše vremena.
Naš “unutarnji” krug je taj koji nas može pogurati na sljedeću razinu ili srušiti.
Vrlo često nam ljudi dolaze i pokušavaju nas srušiti tako što nas upliću u svoje probleme ili govore ponizno ili se jednostavno žale kako je život nepravedan.
Kad bismo ih snimili i pustili im njihove riječi, osjećali bi se vrlo neugodno.
Kao što je samo u njihovoj moći da preuzmu kontrolu nad svojim životom i suoče se s njihovim izazovima, kao što je i za nas.
Odabir svog “unutrašnjeg kruga” ključan je za život vrijedan življenja, jer će vas ti ljudi smatrati odgovornim, nadahnut će vas da postanete više ono što jeste, neće tolerirati vaše izgovore i bit će uz vas kada vas život teško pogodi. I to će nas, kao što je to u samoj prirodi života, uvijek iznova iskušavati.
Pripremljeni um ne planira samo za sunčane dane. Pripremljeni um napreduje kada dođe oluja i stvari postanu teške – jer zna da će sve što se događa proći i trebamo izdržati dok se ne završi.
Ne odustajemo kada stvari postanu teške ili smo umorni. Zaustavljamo se kada su stvari gotove i kad završimo.
Stoga, neka vaši ciljevi budu inspirirajući, pronađite svrhu u sebi i okružite se pravim ljudima.
Najbolje tek dolazi.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 132. kolumna za portal Gorica.info.
.