Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 94. kolumna za portal Gorica.info.
WHAT DO YOU REALLY WANT?
Moj dobar prijatelj i mentor kaže da je u prodaji bitno shvatiti što kupac ustvari želi. Po njegovom iskustvu, to najčešće nije ono po što je kupac ustvari došao na prvom mjestu.
To mi se njegovo promišljanje zadnjih mjeseci često provlači kroz razgovore sa mojim kolegama na poslu.
Ali suštinsko pitanje – što ustvari želimo, ide puno dublje od prodaje i poslovnog svijeta.
Kad pitate bilo koju osobu “što u životu želi”, čuti ćete odgovore poput puno novaca, financijsku slobodu, zdravlje, sreću, ljubav, novi auto ili stan, novu gitaru (u mom slučaju). Lista stvari je beskonačna.
No ako tu istu osobu koja npr. želi više novaca, pitate “što ustvari želi” – shvatit ćete da ta osoba želi osjećaj ili energiju koju bi joj taj višak novaca mogao donijeti. Želi osjećaj slobode koju obećaje financijska neovisnost ili novi stan. Želi osjećaj prestiža novog auta ili skupocjenog sata na ruci. Želi osjećaj ljubavi koju joj pruža druga osoba.
Za svaku materijalnu stvar, postoji duhovna i neopipljiva kvaliteta i osjećaj, koju nam ustvari ta materijalna stvar može donijeti.
Što ustvari želimo nas vodi u smjeru energije i emocije, a o tome odlučuje samo jedan organ – naše srce.
Siguran sam da se svatko od nas može sjetiti jednog trenutka ili dana u svom životu, kad smo imali osjećaj energije koji nam nitko i ništa nije mogao oduzeti.
Bilo da je to bio neočekivani zagrljaj i prvi poljubac osobe koju ste taj dan s neizvjesnošću čekali na prvoj kavi u nepoznatom gradu pored rijeke, brojeći sekunde dok je ne ugledate ili emotivni govor vašeg dijeteta na proslavi vašeg 50-tog rođendana ili trenutak rođenja dijeteta koje ste prvi puta uzeli u svoje ruke.
Siguran sam da je svatko od nas imao takve trenutke u svom životu i da ako se umirimo i zatvorimo oči, možemo se u sekundi vratiti natrag u taj trenutak. Trenutak kad smo se osjećali nepobjedivo.
Naše je srce u tom trenutku bilo otvoreno i davalo nam je neograničenu količinu životne energije. Svaka stanica u našem tijelu je vibrirala na najvišoj mogućoj frekvenciji.
Siguran sam da se isto tako možete sjetiti situacija u životu kad se niste htjeli ustati iz kreveta, kad su vam “potonule sve lađe”, kad je ta ista osoba koje ste čekali u nepoznatom gradu otišla iz vašeg života, kad ste bili na dnu…
Vaše je srce tada bilo zatvoreno. Nije bilo u stanju stvoriti životnu energiju. Održavalo vas je u životu koji nije imao smisla ili perspektive.
Zašto pišem sve to…
Ono što ustvari želimo je stanje životne energije kad nam je srce otvoreno. Želimo živjeti život punim plućima i znati da će sve biti u redu.
No, ma koliko to htjeli i željeli, već sutra će se desiti neka situacija koja će pokušati zatvoriti tu našu rođenjem danu “energetsku centralu”. Desiti će se neki događaj koji će ponovo otvoriti “stare” rane ili ćemo doći u kontakt s osobom koja će nam htjeti prenijeti svoje frustracije. Znate o čemu pričam.
I naći ćete se pred jednostavnim, ali strahovito teškim pitanjem – hoću li dopustiti mom srcu da se zatvori i tako si uskratiti vlastitu životnu energiju?
Ili ću se opustiti, staviti ruku na srce i osjetiti otkuda dolazi ta bol koja mi želi zatvoriti srce.
Uvijek osjećamo bol. Zašto?
Zato što je emocija koju smo potisnuli bila pohranjena kroz bol ili neugodno iskustvo. I jedini način da ta blokirana energija zadržana u uspomeni ili uvjerenju izađe van, je ponovo kroz takvu istu bol.
Bol koju osjećamo, signal je da nešto u nama što grčevito držimo sve te godine, želi van.
Naša je jedina dužnost da se opustimo i da vjerujemo u vlastitu sposobnost puštanja te zadržane energije van. Moramo vjerovati u našu odluku da će naše srce ostati otvoreno, bez obzira na sve.
Ako želimo tu životnu energiju – koju smo do sada na trenutke pokušavali nadomjestiti materijalnim stvarima. Ali nikada nismo uspjeli na više od nekoliko trenutaka ili dana.
Stvarni rad nikad nije vezan za ljude ili događaje oko nas.
Stvarni rad je uvijek bio samo unutra – u nama.
Stoga se zapitajte što ustvari želite, stavite ruku na svoje srce i zahvalite mu što kuca iz dana u dan, što nam daje životnu energiju – dajući nam sve, a ne tražeći baš ništa zauzvrat.
Discussion about this post