Moje je životno uvjerenje da su biznis i duhovnost isprepleteni – jedno ne ide bez drugog, ukoliko želimo ispuniti svoje unutarnje i emotivne potrebe, a ne samo one materijalne.
Svrha biznisa je da nam ponudi cijelu paletu iskustava kroz koja ćemo se početi uspinjati prema višim razinama materijalnog blagostanja, ali i duhovnosti.
Gledam na to poput lifta koji ima cijeli niz katova, ali i podzemnih razina.
Kad smo na “prizemlju”, fokusirani samo na stjecanje bazičnih životnih znanja.
Svrha “prizemlja” je stvaranje osjećaja sigurnosti – ujedno i razina kojom u cijelosti dominira naš Ego, jer se radi o nama, a ne drugima.
U nekom trenutku počinjemo intuitivno osjećati da postoje i sljedeće razine, ali ne znamo kako do njih doći.
“Lift života” u kojem se nalazimo nema tipke kojima možemo upravljati – ovaj lift pokreću naša uvjerenja, uvidi i samospoznaja.
Njima možemo pokretati lift u smjeru viših duhovnih razina, ali jednako tako ga mogu usmjeriti i u podzemlje.
U trenucima kad amigdala upravlja našim životom kroz emociju straha, patnje i pogrešnih uvjerenja koje ne podržavaju naš život, lift se neumoljivo spušta u podzemlje i tamo može ostaje onoliko dugo dok se u nama ne stvori dovoljna želja i potreba da se vratimo “gore”.
Svakako vrijedi razmisliti što to onda pokreće lift života na više razine?
U poslu, a i u životu je to pozicija ranjivosti – kad otvoreno priznamo drugima da nemamo odgovor na sva pitanja. Kad otvoreno zatražimo pomoć. Kad otvoreno kažemo svojim kolegama da nismo dobro, ali da radimo na sebi.
Emocija koja pokreće lift prema gore je i zahvalnost – kad smo zahvalni na svemu što već imamo u životu i kad ne patimo za stvarima koje nemamo.
Svaki put kad ulažemo u sebe kroz edukaciju, mentoriranje ili coaching, lift nas vozi prema višim razinama.
Kad se počnemo odvajati od zavodljive priče vlastitog ega i počnemo potrebe drugih stavljati prije naših, kad shvatimo da se uopće ne radi o nama, putujemo prema kontribuciji i višim razinama duhovnosti.
Što su ustvari te više duhovne razine?
U mom konceptu svijeta to je onaj “božanski” dio nas – svjesnost koju smo dobili rođenjem, ali smo je zaboravili i napustili odrastanjem i življenjem u društvu koje prepoznaje isključivo materijalne vrijednosti i norme.
Na najvišem katu živi svjesnost koja zna da je sve točno i savršeno. Svjesnost koja zna da ne možemo pogriješiti, koja ne osuđuje i koja je došla na ovaj svijet po sva ona iskustva koja proživljavamo kroz uspinjanje i padanje lifta.
Uspinjanje na više razine svijesti je svojevrsni povratak u Raj, gdje na početku puta baratamo samo ljudskom stranom priče, a radom na sebi počinjemo otkrivati i onaj drugi, duhovni dio sebe.
Na vrhu je toliko rijedak zrak, da Ego ne može preživjeti i zato uspinjanjem na više katove počinjemo primjećivati da Ego polako nestaje i gubi svoju zavodljivu snagu.
Greška koju načešće vidim su naši pokušaji da drugima skrenemo pažnju da nešto ne rade kako mi mislimo da treba, a zbog svoje sebičnosti, nesigurnosti i krivih uvjerenja, uopće nismo na istom katu s tim ljudima.
U ovoj školi duhovnosti, biznisa i života, moramo biti na istom katu s osobom s kojom želimo riješiti problem – zato nam treba empatija.
Empatijom možemo postići da i mi i naš sugovornik izađemo na istom katu zgrade – svatko iz svog lifta.
Poklanjanjem pažnje i aktivnim slušanjem, postavljanjem “što” i “kako” pitanja, istinskom zainteresiranošću, dolazimo liftom na isti kat gdje je i naš sugovornik – i tek tada imamo priliku razumijeti onog drugog i međusobno rješavati stvari.
Ponekad imamo i druge ljude sa sobom u svom liftu, kad dio života putujemo zajedno s njima, a toliko smo intimni da “znamo” što ona druga osoba misli.
Isto tako nam se zna dogoditi da izađemo na istom katu iz lifta, ali je osoba u drugoj zgradi – to su životne situacije kad pokušavamo riješiti problem, da bi smo na kraju ustanovili da se uopće ne razumijemo.
Veselim se vidjeti svakog od vas na nekom od katova – poželjno onih viših na putovanju prema vrhu.
Ali kad i ako zapnemo na nekoj od podzemih razina, dovoljno je pritisnuti onaj alarm u liftu – netko će uvijek odgovoriti na poziv i pomoći da pokrenemo svoj “lift” života u pravom smjeru.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 177. kolumna za portal Gorica.info
