Ovaj tekst dio je Ljetne sheme na Gorici.info. Tijekom srpnja i kolovoza ćemo objavljivati tekstove koji su ove godine izazivali najveću pozornost naših čitatelja, zanimljive razgovore i lijepe priče iz našeg grada… Priču o Emi Jančetić objavili smo 15. svibnja.
Umjetnička škola Franje Lučića odavno je poznata po vrhunskim nastavnicima, nadarenim i vrijednim učenicima te odličnim rezultatima. Danas nećemo o školi nego o jednoj od bivših učenica koja je itekako zaslužila da je predstavimo široj javnosti, a možda nekome od budućih naraštaja bude inspiracija i poticaj da krene upravo njezinim stopama. Ona je Ema Jančetić, Velikogoričanka koja je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer grafički dizajn te Umjetničku školu Franje Lučića. Trenutno studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, povremeno se bavi crtanjem i slikanjem koliko joj to studij dopušta.
– Ljubav prema glazbi se rodila još u ranim godinama uz pjesmice i ples, ali smo po preporuci pričekali s upisom u glazbenu školu kako bi se vremenski uskladile obje škole. U užoj obitelji mi se nitko ne bavi glazbom, ali odnedavno mi brat pohađa saksofon, također u Umjetničkoj školi – započela je svoju priču Ema, te nam je otkrila zašto je od svih instrumenata odabrala upravo obou.
– Kao većina ljudi, a pogotovo djece, nisam tada znala kakav je instrument oboa i za moj odabir je isključivo zaslužan profesor Marko Požgaj. Sasvim slučajno sam na dan prijemnog ispita sa svojim tatom naletjela na njega te me oduševio solom iz baleta Labuđe jezero. U tom trenutku sam znala da želim obou i nisam požalila. Kod oboe je najveći problem to što treba dosta vremena dok ne počne zvučati ugodno i dosta djece iz frustracije odustane, ali profesor me, kao i ostale svoje učenike kroz zabavu zainteresirao i pomogao kroz to razdoblje pa i dalje sve do danas.
Na Akademiju se prijavila kao raniji kandidat i uspjela
Glazbenu školu je upisala s devet godina, odnosno u trećem razredu osnovne škole.
– Kao što sam rekla, to je optimalna dob za upis zbog toga što glazbena ima šest razreda osnovne škole pa sam tako završila obje škole u isto vrijeme. Nakon toga i isto vrijeme upisala sam srednju glazbenu školu i školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Nakon trećeg razreda srednje škole sam se odlučila pokušati položiti prijemni na Akademiji kao raniji kandidat i prošla.
Iako se čini kako Ema sve odrađuje s lakoćom, puno je vremena i truda uloženo u sve što je do danas postigla, a bilo je i teških trenutaka koje je uz dobru organizaciju uspješno izdržala.
– Najteži dio je bez sumnje bio četvrti srednje jer sam završavala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, glazbenu školu te studirala u isto vrijeme, a uz to dolazi i državna matura koja je sama po sebi dosta stresna.
Nije jednostavno pohađati dvije škole, usklađivati rasporede, vježbati i učiti pa pitamo Emu kako je njoj bilo?
– Bilo je prilično teško pogotovo jer sam se odlučila za opciju bez polaganja razrednih ispita. Zbog tog sam bila dužna dolaziti redovno u školu, ali naravno bilo je jako puno izostajanja s nastave koja su opravdana zahvaljujući profesorima koji su mi izlazili u susret pošto su mi na fakultetu redovni dolasci obavezni.
“Online nastava je bila jedno loše iskustvo”
Nije bilo jednostavno raditi ni u uvjetima pandemije, koja je na sreću svih napokon iza nas, a najteže je bilo za vrijeme on line nastave, jer, nije jednostavno kad je učenik s jedne, a nastavnik s druge strane ekrana.
– Bilo je to dosta loše iskustvo bez obzira na trud koji su profesori uložili da bi nam to učinili što bezbolnijim. Naša struka zahtijeva prvenstveno rad jedan na jedan s profesorom i to je bilo otežano pogotovo kad bismo imali online, a na pozivu bi kasnio zvuk ili ne bi bilo interneta.
Za Emu ste sigurno čuli, ako ne drugačije onda zbog brojnih natjecanja i uspjeha koje je na njima ostvarivala, no vrlo skromno nam je sažela te svoje uspjehe.
– Počela sam ići na natjecanja tek kad sam dostigla neku zreliju dob. Osim natjecanja na razini škole, na kojem sam jednom prilikom osvojila Grand Prix, bila sam i na natjecanjima Varaždin Woodwind & Brass i na Bistričkom zvukoliku. Otkad sam upisala Akademiju počela sam puno svirati u orkestrima te polako skupljam iskustvo i uvijek sam sretna kad me se zove negdje svirati.
“U Umjetničkoj školi imali smo najbolje mentore”
Umjetnička škola Franje Lučića Emi je ostala u lijepom sjećanju.
– Komorna ”Sedmero veličanstvenih” mi je jedna od najljepših uspomena iz glazbene škole. Imali smo sreće jer nismo mogli imati bolje mentore koji su nas okupili i vodili na tom putovanju, a i danas imaju značajnu ulogu u našim životima. To su prof. Marko Požgaj koji inače predaje obou, prof. violončela Tea Krčelić Rabadan te prof. trombona Marin Rabadan. Organizirali su nam brojne koncerte i putovanja. Uživali smo svirati zajedno i bez obzira što smo sad otišli svatko na svoju stranu uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju.
– Dnevno vježbanje mi varira između dva i šest sati. Ovisi o danu i o obavezama koje imam koliko ću svirati taj dan, ali skoro nikad mi ne prođe dan bez da uzmem obou u ruke. Kao većina glazbenika razmišljam o budućnosti i iskreno se nadam da ću se uspjeti probiti u svijetu glazbe svojim trudom i željom. Nemam konkretne ciljeve, nadam se da ću raditi u struci i imati priliku iskoristiti znanje stečeno na Akademiji, bilo to u orkestru, školi ili po mogućnosti oboje – otkriva Ema koliko vježba i gdje se vidi u budućnosti.
Zahvaljujući stipendiji ne mora raditi studentske poslove
Obzirom na činjenicu koliko vremena i truda ulaže u sviranje, ne čudi da je dobitnica stipendije Zagrebačke županije u akademskoj godini 2022./2023., a stipendiju je primala i od Grada Velike Gorice.
Zagrebačka županija u ovoj školskoj i akademskoj godini stipendira 75 novih stipendista, od toga 45 učenika i 30 studenta. Stipendiju dobiva i 138 stipendista koji su zadovoljili uvjete za nastavak stipendiranja.
Stipendije za učenike mjesečno iznose gotovo 80 eura (600 kuna), a za studente gotovo 160 eura (1200 kuna). Novčana potpora učenicima i studentima stiže svih dvanaest mjeseci u godini za što je u županijskom proračunu osigurano nešto više od 281 tisuće eura (2.120.000 kuna). Ema je jedna od troje stipendista za zanimanja glazbenog smjera.
– Primanje stipendije mi puno znači, pogotovo jer oboa i izrada piskova zahtijevaju konstantno ulaganje, a uz Akademiju bi bilo teško raditi sa strane.
Evo što Ema kaže zašto je dobra odluka upisati glazbenu školu, a mi podsjećamo da će upisi uskoro te da sve informacije možete potražiti na mrežnim stranicama Umjetničke škole Franje Lučića.
– Preporučila bih glazbenu školu svima. Osim što glazba pozitivno utječe na djecu, to je predivno iskustvo koje će sigurno pamtiti bez obzira odluče li se naposlijetku ozbiljno baviti glazbom, a osim toga škola redovno organizira razne koncerte i projekte koji uvijek oduševljavaju.
– Za mene je glazba nešto što me ispunjava i u čemu sam se pronašla. U ovoj fazi je to više od hobija ili sviranja iz zadovoljstva, već zahtijeva svo moje vrijeme i potpunu posvećenost – kaže Ema Jančetić.
*** Tekst je dio projekta Naša županija ***
.