U organizaciji Ogranka Seljačke Sloge Buševec u prepunoj dvorani Doma kulture u Buševcu u petak navečer promovirana je druga knjiga Ivanke Rožić “Veliki i mali Buševec“.
Nakladnik je Ogranak Seljačke Sloge Buševec, recenziju je napisala Romana Rožić, dok lekturu i korekturu potpisuje Ivan Rožić. Naslovnicu kao i još neke stranice ove knjige krase fotografije iz privatne arhive autorice te fotografije iz arhive OSS Buševec.
Zadovoljan što je OSS Buševec, uz mnoge druge kulturne aktivnosti, počeo i s izdavaštvom i što je ovo već njihova četvrta izdavačka aktivnost, predsjednik OSS Nenad Rožić pohvalio se da su pred njima još mnogi rukopisi koji trebaju ugledati svjetlo dana.
Ohrabren činjenicom da je Ogranak jedan od nositelja očuvanja zaštićene turopoljske baštine i kajkavskog govora, obećao je da Buševec neće ostati uskraćen za taj kulturni segment.
Ivankinu poeziju kazivala su djeca nižih razreda buševske osnovne škole, upriličeno je i nekoliko igrokaza, a stihove je kazivala i Ana Katulić, koja je bila moderatorica ove promocije.
Knjiga puna vedrine, nostalgije i sentimentalnosti
Ivan Rožić je “Veliki i mali Buševec” okarakterizirao kao raznorodnu knjigu punu vedrine, nostalgije i sentimentalnosti, a Ivankine priče, pjesme i dramske slike kao put koji nas vodi u njezin, ali i naš put uspomena; na put romantičnih, bezbrižnih i idiličnih starih vremena.
Osvrnuo se i na Ivankina sjećanja na njene bližnje, obitelj i rodbinu te druge ljude i događaje. Osobito na brigu o djeci, što je radom u vrtiću obilježilo i njezin život, protkan ljepotom, humorom i dobrotom. Naglasio je potrebu za ovakvim djelima, pogotovo danas kada mediji obiluju slikama rata, kriminala, ubojstava i drugog nasilja.
– Knjiga koja je dijelom pisana na kajkavštini, a dijelom na hrvatskom književnom jeziku, podsjeća nas na zabavan način, s puno nostalgije, na stvarne ljude i događaje u negdašnjem Buševcu i uvjeren sam da će čitatelji Ivankine knjige u njoj uživati – rekao je na kraju svog izlaganja Ivan Rožić.
Recenzenticu Romanu Rožić ova knjiga je vratila u djetinjstvo i mjesto njenog rođenja iz kojeg je otišla još u vrtićkoj dobi. Za nju je ova knjiga čarolija koja joj veoma slikovito i arhaično priča o tome što se sve u Buševcu događalo u vremenu od skoro pola stoljeća Ivankine i njene razdvojenosti.
Ukazala je i na potrebu za više spisateljskih nego izvedbenih umjetnika u Buševcu. Zbog toga je pohvalila i pokretanje izdavačke djelatnosti Ogranka Seljačke Sloge Buševec. Također je iskazala zadovoljstvo što su pjesme uglavnom pisane turopoljskim dijalektom koji je, zbog nestajanja i ugroženosti, od Ministarstva kulture 2017. godine zaštićen kao kulturno dobro Hrvatske.
Pjesme pokrivaju raznoliku tematiku
Pjesme u knjizi dijeli na zavičajne, one osobne prirode (nostalgične i darivateljske) te socijalno angažirane (od ozbiljnih do humorističnih pa čak i onih s motivima feminizma)…
– Bitno pak mi nije / da li se nekome sviđam / takove rijetko viđam. / Nebitnost upoznala sam nedavno / kad nisam bila više tako mlada / i od tada životom mojim bitnost vlada. – citat je koji je Romana izabrala za kraj jer ju je doveo do zaključka da su ona i Ivanka, unatoč razdvojenosti, došle do istog zaključka: Da im više uopće nije bitno što drugi misle.
U glazbenom dijelu programa nastupila je Vokalna ženska skupina Ogranka Seljačke Sloge Buševec s izvedbama prigodnih pjesama Oj, Buševec i Oj, oblaki.
.