Za vrijeme studija stažirao sam kao programer za IT agenciju u Francuskoj, što mi je omogućilo da se na četiri mjeseca preselim u prekrasni gradić Vallauris, u zaleđu Nice.
To mjesto u kojem je jedno vrijeme živio i Pablo Picasso bilo je savršeno za studentski život.
Iz Francuske do Poreča i prema La Mancheu
Tamo sam se prvi puta susreo sa triatlonom kao sportom. U tih par mjeseci sam završio dvije kraće utrke, da bih nakon povratka u Hrvatsku nakon par mjeseci odustao od bavljenja ovim sportom, jer tada još nitko kod nas nije znao za njega.
Prije 6 godina odlučio sam se vratiti triatlonu i počeo se pripremati za svoju prvu utrku – polu Ironman u Poreču.
Tražeći savjete kako se najbolje pripremiti za utrku, počeo sam pratiti jednog od triatlonaca na Facebooku.
Iako je uglavnom pisao savjete na temu triatlona, jedan je dan objavio vijest o mladoj djevojci iz Splita koja se sprema preplivati 7 najpoznatijih izazova u svijetu daljinskog plivanja.
Dina Levačić bila je s roditeljima u Engleskoj. Čekala je na povoljan trenutak za preplivati Engleski kanal, nama poznatiji kao La Manche – što dolazi od francuske riječi za “rukav”, na što kanal podsjeća svojim oblikom.
Bez sponzora, samo sa svojom tada “ludom” idejom i podrškom obitelji, Dina je čekala “zeleno” svijetlo organizator da “zeleno” za start i početak plivanja.
Poziv koji me ostavio bez riječi
Problem je u tome što se čekanje odužilo i Dini je trebala pomoć da ostane dovoljno dugo u Engleskoj i krene u svoj izazov.
Pokazao sam to svojoj kćerki Emmi koja je tada imala 13 godina.
Nešto je među nama kliknulo, kontaktirali smo Dininu mamu i rekli joj da neka ne brine. Da ćemo im pomoći da Dina ostane dovoljno dugo da odradi svoj izazov.
Još i danas čuvam tih par poruka koje smo izmjenili.
Dina je preplivala La Manche i sve je drugo povijest.
Nismo se nikada vidjeli uživo, sve do prije par mjeseci kad smo se našli na ručku u Zagrebu i zapričali se satima u razgovoru, kao da se znamo cijeli život.
Jednog dana zazvonio mi je mobitel.
“Dina je… Šta radite u srijedu ujutro?”
Pitao sam je onako i šali: “A što bih trebao raditi?”
“Voljela bih da odemo zajedno na Pantovčak, da budete sa mnom na uručenju priznanje od strane Predsjednika…Vi ste jedini bili s nama od početka.”
Ostao sam bez riječi i s knedlom u grlu.
Sve je u malim stvarima
Par dana kasnije imao sam privilegiju biti pratnja Dini i njenoj obitelji na uručenju najvišeg priznanja Republike Hrvatske.
Upoznao sam našeg Predsjednika, koji nas je došao pozdraviti odmah nakon završetka službenog dijela.
Izmjenili smo par rečenica. Interesantan čovjek.
Nikad nisam sanjao da će jedna poruka poslana nepoznatoj osobi prije 6 godina, rezultirati prijateljstvom sa Dinom i njenom obitelji i njenim pozivom da zajedno “posjetimo” Predsjednika.
Moja mi je kćer jednom rekla: “Sve je u malim stvarima.”
Ni sama ne zna koliko je bila u pravu.
Prvi puta dijelim priču sa Dinom javno.
Dijelim je jer je za nas Dina heroina – u svakom smislu te riječi. Osoba koja je uspjela usprkos svemu.
Dijelim je za svakog od nas koji ćemo bezrezervno pomoći strancu. I zauvijek promijeniti svoj i tuđi život.
Sve je u malim stvarima.
A život nam vraća onda kad to najmanje očekujemo.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 169. kolumna za portal Gorica.info
