Što sam duže u biznisu to više shvaćam važnost vizije.
Oduvijek sam mislio da su Misija i Vizija nešto što tvrtke napišu, uokvire i postave na vidljivo mjesto u uredu – da bi nakon nekog vremena svi zaposlenici jednostavno prolazili pored toga ne obazirući se što tamo piše, jer imaju “pametnijeg” posla.
No, kao što se i vizija mijenja, tako se počeo mijenjati moje mišljenje o važnosti vizije.
Vizija je direktno povezana s kupcem
Osim što vlasniku pomaže da zna gdje želi biti za godinu, tri ili pet sa svojim poslovanjem, vizija ima ključnu ulogu u odnosu s najvažnijim sudionikom poslovanja – kupcem.
U svojih 30 godina privatnog poduzetništva s većinom kupaca sam “kliknuo” i uspostavio odličan poslovni odnos.
Ali ima par kupaca s kojima nisam uspio uspostaviti poslovni odnos na željenoj razini – uvijek sam se pitao zašto.
U pripremi za nadolazeću poslovnu edukaciju “D Business Leadership Summit”, pregledavao sam snimke predavanja prošle godine, od kojih me iznova inspiriralo predavanje dr. Cyrila Gaillarda o važnosti vizije.
Kroz lekcije tog predavanja, shvatio da je moja vizija poslovnog odnosa bila previše različita od vizije tih kupaca.
Kupci s kojima odlično surađujemo, dijelimo i slične vizije.
Razlike koje po svojoj prirodi postoje, služe da svoju viziju nadopunimo spoznajama koje dobijamo kroz rad s kupcima.
Drugim riječima, ako nemamo jasno definiranu vlastitu viziju, ne možemo ni prepoznati viziju svog kupca.
Ako promatramo viziju na taj način, onda ona nikad nije fiksna, već se nadograđuje i mijenja kroz odnose s kupcima.
No, često puta te promjene nisu lake i jednostavne. Neki se put prepreka pred nama čini prevelika. Lakše je odustati.
Razliku može napraviti i samo jedan posto
Tu mi je neizmjerno pomogla priča jednog od najtrofejnijih trenera u povijesti NBA – Pat Rileya. Pat je na početku sezone “uzeo broj” svakom igraču – što je podrazumijevalo detaljno mjerenje svih ključnih performansi tog igrača.
Nakon toga, svaki je igrač dobio zadatak da za 1% poboljša svoje performanse do kraja sezone – cilj koji se svima činio realan i dosežan.
Ova strategija mu je donijela nekoliko NBA prvenstava.
Jedan od najvećih košarkaša svih vremena Kobe Bryant, tražio je Nike da mu skrati tenisice za svega nekoliko milimetara, kako bi dobio 1% brže vrijeme reakcije na terenu.
Isti broj (1%) se navodi kao razlika u performansama između sportaša na prva tri mjesta na Olimpijskim igrama.
I ja sam prigrlio ovu filozofiju u svemu što radim – moj je cilj da za 1% poboljšam ključni rezultat ili pokazatelj. Ali, još bitnije – da zadržim taj kontinuitet.
Jer ako rastemo 1% mjesečno, do kraja godine će taj rast biti preko 12%.
Ključno pitanje koje si u tom procesu kontinuirano postavljam je – koja je najmanja fizička aktivnost koju mogu poduzeti sada da podržim tu promjenu od 1%?
Zašto “najmanja fizička” aktivnost? I zašto “sada”?
Zamka našeg vlastitog uma
Ako samo razmišljamo o tome što možemo napraviti najčešće upadnemo u zamku vlastitog uma, koji nas pokušava odgovoriti od bilo kakve promjene. Time sabotiramo sebe i svoju sposobnost sprovođenja vizije u stvarnost.
Zato je potrebno da fizički poduzmemo najmanju stvar koju možemo poduzeti – sada. Jer svako odgađanje vodi u mentalni sklop “sutra ću”.
Ako promjenama pristupimo na oavj način, onda doslovno ne postoji cilj koji ne možemo ostvariti kroz vrijeme – zato što je svaki sljedeći korak toliko malen da ga možemo savladati.
Mijenjanje vizije na taj način postaje prirodni proces koji nam daje bitno veći osjećaj kontrole, jer umjesto jedne velike, kontinuirano radimo najmanje moguće promjene.
Mantra koju učim sebe i druge je: “Koji je najmanji mogući fizički korak koji mogu napraviti sada?”
Moćno pitanje koje može transformirati naš život.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 171. kolumna za portal Gorica.info
