Da vršnjačko nasilje ostavlja dugotrajne posljedice na djecu koja su mu izložena nije nikakav revolucionaran zaključak. No, onima koji se s takvim nasiljem nisu susreli vjerojatno će dubina traume i straha biti jasnija iz priče dječaka koji je doživio vršnjačko nasilje.
– Kad te napadnu, a ni sam ne znaš zašto i lažno te optuže, nije lako. Ismijavali su me i neki za koje sam mislio da su mi prijatelji. Bilo mi je jako teško ići u školu, osjećati poglede na sebi, primijetio sam da me mnogi sažalijevaju. S druge strane, trzao sam na sve, loše sam spavao, gotovo nikako, imao sam ružne snove, a da ne govorim da nisam htio mami ni do trgovine otići jer sam se bojao da će me netko dočekati. Ispočetka nisam ni s mamom u šetnju htio, bojao sam se da se skrivaju iza drveća i da će mi ozlijediti i mamu – tako nam doživljeno nasilje opisuje jedan tinejdžer.
Kaže kako i osam mjeseci nakon što su ga napali i tukli i dalje je oprezan.
– Ne bojim ih se, samo ne želim imati posla s njima. Krenuo sam u srednju školu, ne osjećam se ugroženo, stvarno se nadam da se ovako nešto više ni meni, ali ni ikome neće dogoditi – poručuje dječak koji još uvijek ide kod psihijatra.
Psihologinja Sanda Puljiz Vidović, ravnateljica goričkog Centra za djecu, mlade i obitelj upozorava kako dijete koje doživljava nasilje ima različite posljedice. Ako se nasilje dugotrajno događa to može imati posljedice i kasnije za život, osoba može biti depresivna s manjkom samopouzdanja – pojašnjava Puljiz Vidović.
Ako roditelj primijete da dijete iz škole dolazi s masnicama, potrganom odjećom, traži više novca, to su jasni vidljivi znakovi nasilja. Dijete počinje izbjegavati školu, ne pozivaju ga na rođendane, ima psihosomatske tegobe, boli ga trbuh, glava, pada školski uspjeh. Sve su to pokazatelji da se nešto događa. Pozivam roditelje da prate svoju djecu, da nauče prepoznavati znakove koji su vidljivi. Razgovarajte i slušajte djecu, kroz zajedničke aktivnosti pričajte s djecom, slušajte što im se događa u školi, pitajte ih kako se osjećaju, što misle o nekom događaju…Kroz razgovor se puno toga može doznati – savjetuje psihologinja.
Škole na različite načine pokušavaju spriječiti nasilje, organiziraju preventivne programe, radionice za učenike, nastavnici redovito dežuraju po odmorom i obilaze školske hodnike.
U Dugom Selu su osim preventivnih programa odlučili uvesti i zaštitare u škole i to godinu dana nakon vršnjačkog nasilja koje je potreslo Hrvatsku. Tada je ispred škole teško ozlijeđen 15-godišnjak. Ovo je prvi slučaj u Hrvatskoj u kojem zaštitari služe za prevencije i suzbijanje vršnjačkog nasilja.
Goričke škole provode različite preventivne programe kako bi spriječile vršnjačko nasilje.
U Gimnaziji Velika Gorica provode preventivni program, na satu razrednog odjela, izvannastavnim aktivnostima i kroz redovnu nastavu. Također učenici sudjeluju u različitim aktivnostima koje su same po sebi zaštita od nasilja.
– Timski radimo na prevenciji neprihvatljivog ponašanja, na satu razrednog odjela provodimo pedagoške radionice, stručni tim radi individualno i grupno. Organiziramo i pedagoške radionice za roditelje, pod nazivom „Odgovorno roditeljstvo“, na kojima dajemo podršku našim roditeljima i osnažujemo ih za različite situacije. Svi nastavnici, razrednici, stručne suradnice i ravnateljica zajednički rade na prevenciji nasilja u našoj školi – pojašnjava Brankica Žugaj, ravnateljica Gimnazije Velika Gorica.
Živimo u izazovnom vremenu, kaže Žugaj, kada učenik može biti izložen nasilju preko društvenih mreža i u svojoj sobi.
– Ukoliko imamo saznanja o takvim oblicima ponašanja, zajedničkim snagama razrednici, pedagoginja, psihologinja, ravnateljica i roditelj djelujemo i suočavamo se s takvim situacijama. Izuzetno je važno da odrasli odmah reagiraju jer time pokazujemo učeniku da nam je stalo i dajemo mu osjećaj sigurnosti i zaštite. U takvim situacijama je nužno raditi s učenikom koji je nasilan i onim koje je doživjelo nasilje – rekla je ravnateljica Žugaj.
Na pitanje ima li razlike u načinu na koji učenici i učenici čine nasilje, Brankica Žugaj kaže da djevojke znaju širiti glasine, pišu zlobne poruke, pričaju lažne izmišljene priče, ogovaraju, isključuju, namjerno ne pozivaju na rođendane… Dečki su skloniji naguravanju, direktnom vrijeđanju s neprimjerenim riječima.
Sve takve situacije pokušavamo riješiti u školi, kaže Žugaj.
Bilo je nekoliko slučajeva gdje smo uključili Centar za socijalni rad
i policiju. Naravno da po Protokolu obavijestimo sve nadležne institucije. Moj tim i ja smo izuzetno zadovoljni sa suradnjom nadležnih institucija, možda je to prednost male sredine, ali svi brzo reagiraju i zajedničkim snagama radimo za dobrobit svakog našeg učenika i roditelja. Za slučajeve nasilje najčešće doznaju kada se djeca jave stručnim suradnicama, a imali su situacija kada su ih o tome obavijestili roditelji.
Koliko se s učenicima razgovarao o problemima vršnjačkog nasilja?
Na satima razrednog odjela, Vijeću učenika i ostalim aktivnostima se svakodnevno razgovara o tim temama. Naši učenici su aktivno sudjelovali i na Erasmus projektu na temu nasilja – ističe Brankica Žugaj.
Što učiniti ako doživiš nasilje ili si svjedok nasilja? Pitanje je to na koje je ponekad teško naći pravi odgovor.
Stoga donosimo savjete policije:
– Ako te netko zlostavlja, nemoj šutjeti i trpjeti!
– Ostani smiren i ne pokazuj strah.
– Makni se što prije od napadača ili izazivača.
– Nikad na nasilje ne uzvraćaj nasiljem.
– Ako se bojiš, pozovi prijatelje da budu blizu tebe.
– Povjeri se odrasloj osobi – nisi ”tužibaba” ako prijaviš nasilje.
– Upamti: nisi kriv za to što ti se događa!
– Ne daj da te nagovore da sudjeluješ u nasilju prema drugima ni kad se radi o ruganju.
– Kad vidiš zlostavljanje, odmah reci odraslima u koje imaš povjerenja.
– Ako vidiš da nekoga stalno gnjave, pokaži mu da si na njegovoj strani i sprijatelji se s njim.
Što učini ako je vaše dijete žrtva nasilja?
– Ostanite smireni i strpljivi – ne reagirajte impulzivno!
– Saslušajte svoje dijete i vjerujte mu.
– Nemojte kritizirati dijete niti ga okrivljavati.
– Ne potičite dijete na osvećivanje.
– Pokažite djetetu da vam je stalo do njega i da želite uspješno riješite problem.
– Ohrabrite dijete i naučite ga kako da se zauzme za sebe.
– Pomozite djetetu da upozna nove prijatelje i da razvija svoje pozitivne osobine.
– Ukoliko je potrebno, potražite pomoć stručnjaka.
– Obavijestite o događaju odgovornu osobu u školi i tražite da vam kaže što će škola poduzeti.
– Bez obzira o kavom se obliku nasilja radilo, kada ga vidimo, potrebno je reagirati i zaustaviti ga jer našu pomoć trebaju, kako dijete koja trpi nasilje, tako i dijete koje koristi nasilje.
Tekstove iz serijala ”Vršnjačko nasilje i vaše dijete” možete pročitati na sljedećim linkovima:
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u elektroničkim publikacijama Agencije za elektroničke medije.
.