Napravio sam prije nekoliko godina jedan od interesantnijih testova do sada – tzv. CliftonStrengths test (koji toplo preporučam svima).
Logika iza testa je da kroz opsežni niz pitanja ustanovimo koje su naše glavne “snage” i potencijali koje imamo u sebi, te da umjesto da otklanjamo vlastite greške kako nas uči naš obrazovni sustav, usmjerimo energiju na ono u čemu smo prirodno dobri. I da u tome postanemo “prokleto” dobri.
Prema rezultatima tog testa, moja je glavna snaga “aktivator”.
Osobe kojima je to glavno “oružje” imaju sposobnost pretvoriti misli i ideje u konkretnu akciju. Mi “aktivatori” želimo stvari odmah i sada, umjesto da samo pričamo o njima.
Imamo sposobnost donositi zaključke temeljem razuma i činjenica, te brzo odvajamo bitno od nebitnog.
Instiktivno stvaramo entuzijazam kod drugih, te u svemu vidimo mogućnosti i prilike.
Aktivatori stvaraju i prenose energiju ljudima oko sebe na način da prihvaćaju stvari koje predlažemo.
Zašto “aktivatori” uspjevaju?
Zato što pretvaraju ideje u stvarnost pomoću energije koja je zarazna za okolinu.
No, u mom konkretnom slučaju moja “aktivatorska” snaga ima i jednu veliku manu s kojom se borim već godinama – a to je nesposobnost delegiranja.
Odrastajući s roditeljima koji su sve stvarali vlastitim rukama, lekcija koju su nesvjesno prenijeli na mene je da i ja “logično” sve stvaram na isti način.
Uzorak koji mi se ponavlja godinama je da najčešće pokrenem ideju bez dovoljne pripreme i plana, a pri tom veliki dio obaveza preuzmem na sebe. Bez sumnje, značajan dio pokrenutih inicijativa uspije, jer danas ne bih bio tu, ali to zasigurno nije najbolji put.
Moj “odmah i sada” ima svoju pokretačku snagu i vrijednost, ali ne razmišljaju svi na takav način. Ljudima često treba vremena da “stvari legnu na svoje mjesto”, prije nego što se pokrenu i to je nešto što mi “aktivatori” treba naučiti.
Sposobnost delegiranja je nešto što sam zato s vremenom počeo iznimno cijeniti kod drugih koji su tu sposobnost razvili i koriste je u svakodnevnom životu.
Ova se vještina na prvi pogled ne čini kompleksna i zahtjevna, ali to je samo privid za neupućene.
Kad delegiramo zadatak moramo biti sigurni da ta osoba ima kapacitet, želju i znanje da preuzeti zadatak izvrši.
Prijenos informacije mora biti jasan – metoda koja mi se ovdje pokazala najučinkovitijom je tzv. “clarify and verify”. Osoba mora svojim riječima ponoviti što se od nje točno očekuje, kako ne bi došlo do “pokvarenog telefona”.
Moramo joj osigurati potrebne resurse za izvršenje zadatka i rok u kojem će zadatak biti izvršen.
I tu dolazimo do interesantnih dijelova procesa delegiranja na kojima još uvijek “padam ispit”.
Moramo definirati metriku po kojoj ćemo pratiti izvršenje – mora postojati dogovor za sve uključene strane koji će se jasni kriteriji pratiti i kada svi znamo da je zadatak izvršen u cijelosti.
Često propustim definirati tu metriku.
Ali onda dolazimo do najzanimljivijeg dijela i moje najčešće greške – nemojte provjeravati je li zadatak izvršen!!
Najbitniji dio procesa delegiranja je da osoba koja je preuzela zadatak mora izvjestiti vas – to je ključ uspješnog delegiranja.
Ako ćete na kraju dana ići provjeravati da li su se delegirane obaveze uspješno izvršile, promašili ste cijelu svrhu delegiranja, jer na neki način ponovo preuzimate brigu o izvršenju zadatka na sebe. To je bila moja najčešća greška koju sam godinama radio, ali je korak po korak ispravljam.
I zato delegiranje nije “abdiciranje” – delegiranjem ne izbjegavamo izvršenje obaveze.
Delegiranjem koristimo najvažniji resurs privatnog poduzetnika – vrijeme, sposobnost i kapacitet ljudi s kojima surađujemo.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 156. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post