Biznis je kompleksna stvar – ako vas netko pokušava uvjeriti drukčije, vjerojatno vam želi prodati svoj on-line tečaj o tome kako u tri koraka pokrenuti vlastiti biznis, koji inače vrijedi 990 USD – ali je samo danas za vas snižen na 99 USD.
Kako sam učio na najsporiji mogući način, a to je uglavnom na vlastitim greškama, na tom putu sam se najčešće borio i s vlastitim emocijama i s povezanošću s onim što sam pokušavao sagraditi – vlastitom tvrtkom.
Saznao sam na teži način da su emocije u kombinaciji s pogrešno izabranim ljudima i prelako ukazanim povjerenjem, put u ekonomsku neizvjesnost, a najčešće i bankrot.
Znam da će mnogi reći da bez emocija ne možemo stvoriti proizvod i da u prodaji moramo moći prenijeti svoj entuzijazam i posvećenost na kupca – i to je apsolutno točno. Kad radimo u biznisu, emocije su pogonsko gorivo koje nas pokreće.
Ali, kad počnemo raditi “na” biznisu, emocije mogu postati najveća prepreka koju često ne možemo savladati, jer se u konačnici borimo sami protiv sebe.
Nedavno sam pričao s jednim od svojih dragih prijatelja koji je veći dio svog života proveo gradeći veliku tvrtku iznutra – na početku kao “običan” zaposlenik, koji se kroz vrijeme vlastitim uspjehom uspinjao na sljedeću stepenicu u hijerarhiji tvrtke, te da bi u konačnici preuzeo i onu najvišu poziciju direktora tvrtke.
Njegova je ogromna prednost u odnosu na bilo kog drugog, da tu tvrtku poznaje iznutra bolje od bilo kog drugog.
Njegova je najveća mana, što se kroz godine emotivno vezao za tu istu tvrtku.
Svaka odluka koju mora provesti od strane vlasnika za njega ima potpuno drukčiju težinu, u odnosu na menadžera kojeg bi tvrtka izvana dovela na tu istu poziciju.
Emotivna povezanost mu više nije saveznik koji ga motivira da bude bolji i uspješniji, nego protivnik kojeg treba savladati svaki put kad mora donijeti i najmanju “nepopularnu” odluku ili sprovesti odluku vlasnika u djelo.
Kad smo u poziciji da trebamo raditi “na” biznisu moramo se primarno osloniti na dvije poluge – sustavno mjerenje aktivnosti i shodno tome rezultata, te najbolji mogući menadžment s vrhunskim ljudima.
Bez te dvije komponente, gotovo je nemoguće raditi “na” biznisu, jer ili ne znamo koje aktivnosti daju najbolje rezlutate ili sve moramo raditi sami, jer ne možemo delegirati drugima koji to mogu napraviti i bolje od nas samih.
Emotivno se “odvezati” od biznisa je sve samo ne lako. Iako sam upravo na tom području napraviti veliki napredak i danas mi se zna dogoditi da ustanem u tri ujutro i da ne mogu više spavati.
Emotivna povezanost nas izbacuje iz balansa, jer nam odvlači pažnju u pogrešnom smjeru. A tamo gdje nam je pažnja, tamo nam je i fokus. A tamo gdje nam je i fokus, tamo nam je i životna energija.
Zato se na kraju takvih dana osjećamo energetski potpuno ispražnjeni, nemamo snage za stvarne promjene jer nam je energiju potrošilo pogrešno uvjerenje i emotivna oluja misli s kojom smo se borili cijeli dan, a često i danima.
“Što ako ne budem imao dovoljno prihoda u budžetu? Kako je došlo do krive kalkulacije koja mi je neplanirano povećala trošak, koji će mi drastično smanjiti dobit? Što ako budem morao otpustiti 10 ljudi kroz tri mjeseca?”
Oluja ovakvih negativnih misli u našem umu može biti pogubna, ne samo po naš biznis, nego i po naše zdravlje i obitelj. Osjećaj je kao kad upadnete u rupu bez dna i samo padate sve dublje.
Ono što je meni pomoglo u sličnim situacijama je nekoliko stvari.
Prvo pitanje na koje morate imati pozitivan odgovor je: “Što je najgora stvar koja mi se poslovno može dogoditi i mogu li živjeti i s tim najgorim mogućim scenarijem?”
Ako to ne možete, onda je bolje da se što prije maknete s te pozicije ili iz tog biznisa.
Nakon toga morate pronaći način kako da se nosite s navalama negativnih misli, koje će se sigurno pojaviti.
Ovo je po meni najteži dio poduzetništva jer ste protivnik upravo vi sami.
Meni je ovdje pomogao višegodišnji trening osobnog razvoja, koji ne mogu opisati u jednoj rečenici ili članku, ali rezultat tog rada na sebi, koji i danas traje i neće nikada prestati je spoznaja da negativne misli u mojoj glavi nikada nisu istinite.
One su samo zajednički nazivnik svih mojih prošlih iskustava.
I ako ne dozvolim tim istim mislim da me povuku za sobom, imati ću uvijek dovoljno životne energije da promjenim svoju sadašnjost, a time i budućnost. To mogu napraviti samo ako postoji distanca između mene i tih negativnih misli.
Danas, mogu “prepoznati” trenutak u kojem se počne stvarati takva misao i moja je sad već urođena reakcija: “Evo ga, počinje oluja. Vrijeme je da se umirim i odmaknem od toga.”
Jedino što trebamo napraviti u takvoj situaciji je opustiti se i propustiti misli. Zvuči jednostavno, ali je na početku prokleto teško. I meni je trebalo jako puno pokušaja, da stvorim taj uvjetni refleks kod sebe, a to je da se opustim i da osvjestim da te misli nemaju veze sa mnom.
Ne uspijem svaki put, ali uspijem bitno više puta nego ranije. Uspijem dovoljno da zadržim svoju životnu energiju tamo gdje mi je potrebna, a to je da kreiram drukčiji ishod od onog kojeg će mi negativne misli pokušati nametnuti.
Znam da ovo nije česta tema u poslovnom svijetu, ali je to za mene suštinsko pitanje opstanka u biznisu, jer ne znam ni jednog poduzetnika koji se ne bori s ovim stvarima, ma koliko bio ili bila uspješna.
Zato ako se uspijemo othrvati negativnim emocijama, imati ćemo dovoljno energije za stvaranje bolje poslovne budućnosti, ali i još bitniije, osobne sreće i zadovoljstva.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 118. kolumna za portal Gorica.info.
.